Stranci obično, kad stignu u našu zemlju u potrazi za preplanulošću, dobrom hranom, bogatom kulturnom baštinom i nevjerojatno ljubaznim domaćinima, ostanu očarani i divnom sposobnošću naših ljudi da u svako doba dana nađu vremena za polagano ispijanje kave. Istina, na razvijanju te vještine radili smo predano stoljećima, bilo je vrijeme da svijet prepozna taj trud. Kad god, u svako doba dana, po svim vremenskim uvjetima – ima nas po kafićima. Trudimo se.

Možda imate najbolju tvrtku na svijetu, odličan proizvod ili nudite korisne i tražene usluge, no što vam to sve vrijedi ako vas Google ne izbacuje na svojoj prvoj stranici rezultata pretrage? Ako stvari postoje tek ako postoje na Facebooku, onda vrijede onoliko koliko ih visoko pozicionira Google. Naravno, to su pravila nekog uvrnutijeg svijeta na koji baš i ne pristajem, no činjenica je kako upravo tražilice, a prije svega Google, imaju sve veću ulogu u našem životu i poslovanju, svi se bore da ih nekako osvoje, da im se nekako svide pa se i cijela jedna znanost u tu svrhu razvila, a znanosti je ime – SEO.

Nisam jedna od onih koji misle da je prije bilo bolje (ili još nisam dogurala do godina koje uzrokuju takvo mišljenje) niti mislim da razvoj tehnologije donosi samo loše stvari. Da je tako, onda bi još uvijek praznili noćne posude s balkona jedni drugima po glavama kao u srednjem vijeku i bili sretni i zdravi. Tehnološkom se razvoju besmisleno odupirati, dok bi smisleno bilo nastojati isti usmjeriti na način koji će nam svima donijeti dobrobit. Internet of things (IoT) ili internet stvari pojam je koji stoji u središtu nove industrijske revolucije, a donosi nam kako one pozitivne, tako i neke negativne posljedice.

“Nadam se da će moja priča nadahnuti djevojčice da se zauzmu za sebe i prigrle moć koju imaju u sebi, ali to nije kraj moje misije. Moja misija, naša misija, traži od nas da se odlučno založimo za obrazovanje djevojčica i da ih osposobimo da mijenjaju svoje živote i zajednicu.”