Ako ste tek zakoračili u blogersku avanturu, ako stojite na tom početku i osjećate se pomalo klimavo, kao da bi vas idući vjetrić nečijeg bezveznog komentara mogao otpuhati s blogerske scene ili kao da bi tijekom suše lajkova mogla presušiti i vaša želja da nastavite s pisanjem, pročitajte savjete u nastavku!
Rijetki su ti sretnici među nama koji su oduvijek znali čime se žele baviti i koji su tom unutarnjem pozivu ostali vjerni do fakultetskih dana, tijekom i nakon njih. Svi mi ostali više-manje gubili smo se u raznolikim interesima i blur-predodžbama onoga što bismo htjeli/trebali/mogli biti i raditi.
Tražeći prirodno i učinkovito rješenje za svoju kožu, naišla sam na Helena Delirium prirodnu kozmetiku i odlučila ju isprobati. Ubrzo mi je postalo jasno da su ovi proizvodi jedino što želim i trebam za svoju kožu – sve je napravljeno od visokokvalitetnih sastojaka uz poštivanje etičkih načela, divno miriše i savršeno djeluje.
To što netko drugi ne kuži što trenutno radite, pa čak ni to što vi trenutno ne kužite zašto nešto radite, ne znači da to ne biste trebali raditi ako to imate potrebu raditi. (Krasne li rečenice, ali vjerujem da razumijete).
Zadovoljstvo mi je predstaviti vam Isidoru Vujošević, lektoricu i poduzetnicu, vlasnicu lektorskog obrta Verbarium i web stranice Lektoriranje.org. U razvoju poslovanja internet joj je najbolji prijatelj, a svakim novim radnim danom potvrđuje onu da se radom, kreativnošću i hrabrošću uvijek može stvoriti ili pronaći posao, bez obzira na to koliko je vaša “službena” struka trenutno nepopularna na tržištu rada.
Krenulo mi je jer sam počela raditi “ludosti”, rastezati se izvan uobičajenih okvira, jer sam odbila prihvatiti tvrdnje da su određene stvari nemoguće i jer sam shvatila da moj uspjeh i sreća ovise prvenstveno o meni samoj, ne o državi, političarima, ekonomskim krizama, mjestu stanovanja, tuđim negativnim razmišljanjima i tuđim odobravanjima.
Prema svemu što sam do sada pročitala i iskusila vezao uz blogove, odgovor na pitanje iz naslova poprilično je jednostavan – koristi od svog bloga možete imati jedino ako putem njega pomažete drugima. Važno je da fokus sa sebe premjestite na druge. U nastavku doznajte više o načinu na koji trebate koristiti svoje iskustvo, kao i o problemima čitatelja koje biste mogli rješavati.
Nova gošća na Naranči je Nikolina Martinović Magdić. Ovom prilikom pojasnila nam je ciljeve građanske inicijative “Pravo na SOR” i razloge zbog kojih se odlučila na ovaj način angažirati. Također, prokomentirala je pojedine apsurde hrvatske politike i obrazovnog sustava, dala korisne savjete za pokretanje promjene i objasnila zašto ne želi otići iz svog Slavonskog Broda.
Svi se ponekad uspoređujemo s drugima, osjećamo zavist spram onoga što drugi čine, kako izgledaju i slično. Sve skupa postaje neprihvatljivo onog trena kad život, tj. uspjeh druge osobe više nije samo usputna iglica koja nas ubode i poruči “vidiš, može se”, već postane teret kojim umanjujemo vlastitu vrijednost. Besmisleno je mjeriti vlastiti uspjeh tuđim mjerilima i tražiti sreću s kartom tuđeg života u rukama!
“Zamislite da od sljedećeg ponedjeljka možete otići na posao ako želite, a i ne morate, jer imate dovoljno primanja (tzv. pasivni prihodi) koji će pokriti sve vaše troškove. To može biti zarada od prodaje vlastite knjige, novac od iznajmljivanja nekretnina, dividende, kamate, programa kojega ste jednom isprogramirali, videa koji ste snimili i prodajete ga preko interneta i slično.”
U našem narodu prevladava mišljenje da se od kreativnosti ne može živjeti, ipak, statistike pokazuju nešto drugo – kreativne industrije itekako su plodonosne, a pokazale su se i izrazito otpornima u vrijeme najjačih udara svjetske ekonomske krize. U ovom ćete tekstu doznati što su zapravo kreativne industrije i zbog čega su iznimno važne za gospodarstvo svake zemlje.
“Kad si u ovom poslu, kad-tad si moraš posložiti stvari u glavi i shvatiti da neće svi uvijek imati lijepe riječi za tebe, da se nećeš svima svidjeti i da to sve nije bitno dok god ti vjeruješ u ono što radiš i dok to dolazi iz srca. Isto tako je ključno znati da dobre stvari ne traju vječno, ali ne traju ni loše i sve velike prepreke koje se sad čine ogromnima jednog će ti dana biti smiješne i zanemarive. “
Iz nekoga suludog razloga u narodu postoji vjerovanje da za Božić sve mora biti onako kako inače nije, da se baš tad mora izmicati sav namještaj ne bi li se očistili svi kutevi kuće koji nam inače i ne padnu napamet, da se baš tad mora smaknut svaki i onaj tek rođeni kućni pauk i ukloniti svako prokleto nametničko zrnce prašine, da se baš tad mora napeći toliko mesine da je ima dosta za narednih sedam dana dok se svima ne počne povraćati od nje.
Istraživanja provedena u SAD-u pokazuju kako 81% američkih online kupaca vjeruje informacijama i savjetima s blogova. Dakle, blog može biti izvrstan za predstavljanje vašeg poduzeća, proizvoda ili usluge. Na taj način istaknut ćete svoje vrijednosti, pojačati brend identitet i vidljivost, privući veći broj kupaca i izgraditi njihovo povjerenje. Pisanje poslovnog bloga osobito je korisno za male poduzetnike, koji ne mogu ulagati velika financijska sredstva u klasično oglašavanje.
Jedva sam dočekala pohvaliti se jednim malo drugačijim ženskim časopisom u svom vlasništvu. Pojma nisu imali oni što su ga 1906. godine tiskali da ću ga ja danas listati pred svojim laptopom i o njemu pisati blog post, a ni da će sve teme kojima su se bavili tada ostati poprilično aktualne i danas. Mi ljudi zapravo se jako sporo mijenjamo pa tako jedan predmet može propješačiti godine, stoljeća i kontinente – sve samo da bi nas našao jednako zamišljene nad istim pitanjima.
Čini se kako i u onome što volimo mora postojati određena razina organizacije i prisile želimo li da se stvari nastave kretati u željenom smjeru i onda kad nam baš i nije dan/tjedan/mjesec – nije dovoljno samo voljeti, potrebno se truditi, postavljati ciljeve, planirati i planirano provoditi u djelo. Mislim da je upravo nedostatak konkretnog plana kojim bi proveli u djelo svoje želje jedan od glavnim razloga što živote provedemo radeći ono što nas ne ispunjava.
Stranci obično, kad stignu u našu zemlju u potrazi za preplanulošću, dobrom hranom, bogatom kulturnom baštinom i nevjerojatno ljubaznim domaćinima, ostanu očarani i divnom sposobnošću naših ljudi da u svako doba dana nađu vremena za polagano ispijanje kave. Istina, na razvijanju te vještine radili smo predano stoljećima, bilo je vrijeme da svijet prepozna taj trud. Kad god, u svako doba dana, po svim vremenskim uvjetima – ima nas po kafićima. Trudimo se.
Možda imate najbolju tvrtku na svijetu, odličan proizvod ili nudite korisne i tražene usluge, no što vam to sve vrijedi ako vas Google ne izbacuje na svojoj prvoj stranici rezultata pretrage? Ako stvari postoje tek ako postoje na Facebooku, onda vrijede onoliko koliko ih visoko pozicionira Google. Naravno, to su pravila nekog uvrnutijeg svijeta na koji baš i ne pristajem, no činjenica je kako upravo tražilice, a prije svega Google, imaju sve veću ulogu u našem životu i poslovanju, svi se bore da ih nekako osvoje, da im se nekako svide pa se i cijela jedna znanost u tu svrhu razvila, a znanosti je ime – SEO.
Od kad ju je u filmu utjelovila Salma Hayek 2002. godine popularnost Fride Kahlo ne jenjava – njezin je lik sveprisutan na majicama, kapama, broševima, šalicama, patikama, privjescima, inspirira sve vrste umjetnika i one koji bi to htjeli postati, prometnula se u jedan od najjačih meksičkih simbola, a njezina je bol postala gotovo brend. Frida bi sasvim sigurno poludjela da to zna i još jednom pljunula na sve one dosadne bljedunjave gringose koji zarađuju na njoj. Kako god, postoji dobar razlog zbog kojeg je Frida privukla pažnju cijeloga svijeta i zbog kojeg je jedna od žena koje uvijek nanovo izazivaju i moje oduševljenje.
Znala sam da želim drugačije no ni samoj mi nije bilo potpuno jasno što to drugačije zapravo predstavlja. Ipak, kako sam stvarala Naranču, Naranča je stvarala mene. Pišući, nekako sam samoj sebi postajala vidljivija pa mogu reći da mi je ovih godinu dana vođenja bloga uvelike pomoglo da se sredim na nekoliko razina i da shvatim što bih ja i kako sama sa sobom. Sve skupa ne bi bilo ni približno tako lijepo i sretno da nije vas, dragi moji čitatelji. Iz toga razloga htjela sam vas na neki način ovom prilikom malo razveseliti!
Kao mala bila sam jako fascinirana životinjama, biljkama, prirodnim pojavama – htjela sam biti ženski David Attenborough (ako ćemo iskreno, želim to i danas). Fascinirao me i onaj koji je to sve skupa uspio osmisliti, stvoriti – tako lijep svijet sa svim tim šarenim bićima.„Tko je to sve stvorio?“ pitala sam. „Bog, Ivana, dragi Bog“, odgovarali su mi. I onda me tjerali da se nedjeljom idem s tim Bogom u crkvu družiti. No Bog na kakvog sam u crkvi nailazila niti je bio zanimljiv kako bi čovjek očekivao da bude zanimljiv netko tko svaki dan može tolika čudesa stvoriti, niti je bio raspoložen za druženje. Njega ovaj život nije zanimao. On je cijenio smrt i ono što poslije smrti dolazi iako nitko zapravo nije znao što nas to tamo čeka.
Nisam jedna od onih koji misle da je prije bilo bolje (ili još nisam dogurala do godina koje uzrokuju takvo mišljenje) niti mislim da razvoj tehnologije donosi samo loše stvari. Da je tako, onda bi još uvijek praznili noćne posude s balkona jedni drugima po glavama kao u srednjem vijeku i bili sretni i zdravi. Tehnološkom se razvoju besmisleno odupirati, dok bi smisleno bilo nastojati isti usmjeriti na način koji će nam svima donijeti dobrobit. Internet of things (IoT) ili internet stvari pojam je koji stoji u središtu nove industrijske revolucije, a donosi nam kako one pozitivne, tako i neke negativne posljedice.
Iako su ljudi po svim definicijama društvena bića, meni je čini se taj društveni dio nekako naknadno i nakaradno zašiven tijekom procesa proizvodnje pa sam dosta truda morala uložiti da bi izgledao prirodno. Ipak, kako su mi pretjeranu osjetljivost i potrebu za ljubavlju ugradili besprijekorno, u jednom sam se trenutku upustila u borbu sa sobom i svijetom, poželjela sam biti prihvaćena i društvena, započela čudan ples uklapanja.
A Beautiful Mess jedan je od najposjećenijih blogova na svijetu, neka vrsta autoriteta kada su u pitanju trendovi vezani uz uređenje interijera, modu, recepte, fotografiju, craftarije ili ukratko – lifestyle. Zapravo, ono što je počelo kao jednostavna blogerska ideja insiprirana potencijalima kreativnog nereda i ljepotom nesavršenog, iz čiste ljubavi i bez prevelikih očekivanja, danas je vrlo uspješna ženska lifestyle kompanija, a Elsie i Emma, glavne i odgovorne akterice ove priče, mogu biti i više nego zadovoljne jer projekt od kojega su skoro odustale danas im donosi ne samo osobno zadovoljstvo, već i financijsko blagostanje.
Upravo je osobno zadovoljstvo ono zbog čega i dalje pišem blog, a posebno me raduju ljudi koje zahvaljujući blogu upoznajem – ljudi koji me svakodnevno svojim tekstovima inspiriraju, potiču, zabavljaju. Iz toga sam razloga u ovom postu odlučila ugostiti tri meni vrlo drage autorice koje su pristale s nama podijeliti svoje razloge zbog kojih pišu blog kao i iskustva koja im je ta odluka donijela.
Jutro je.
Ti već sat vremena plačeš i ne znaš jesu li to samo hormoni ili si stvarno jako nezadovoljna nečim u svom životu. Ne znaš hoće li to proći za pola sata kad prava žlijezda izbaci pravu tvar ili će ovo stanje tinjati u tebi do kraja života. Ako odmah ne poduzmeš nešto. Ako već danas ne promijeniš nešto.
Knjiga Bijeli zubi autorice Zadie Smith doista je genijalna, prije svega stilski i kompozicijski. I ovaj put sjevernozapadni je London mjesto preplitanja života likova posvećenih prošlom napetom, budućem nesavršenom vremenu. Smith iznimnom vještinom slika događaje, osjećaje, ljude, međugeneracijske odnose, zemlje, ali i one identitete koji se imaju potrebu graditi negiranjem drugih identiteta
Poruka je stigla s bloga koji mi je, moram priznati, baš prirastao srcu i postao nekom vrstom svakodnevnog podsjetnika na ljepšu stranu života i bivanja, na mogućnost promjene, na mogućnost rasta. Blogu je ime Bjutologija, a zajedno sa svojim YouTube kanalom Bjutilogija TV predstavlja sretnu kombinaciju koja mi je nemali broj puta izmamila osmijeh na lice i dala skice za odgovore na pitanja koja su me duže vrijeme mučila.
“Nadam se da će moja priča nadahnuti djevojčice da se zauzmu za sebe i prigrle moć koju imaju u sebi, ali to nije kraj moje misije. Moja misija, naša misija, traži od nas da se odlučno založimo za obrazovanje djevojčica i da ih osposobimo da mijenjaju svoje živote i zajednicu.”
Čulo se glasno dok ju je paralo po šavovima. Svjetleće misli, što su se luđački sudarale i odbijale […]
