Treba imati na umu koliko velik dio života provedemo na poslu. Zar se stvarno onda isplati odabrati nešto što nam se uopće ne sviđa? Je li doista realnije i normalnije odabrati svjesno toliki komad života provesti u nezadovoljstvu? Zar se stvarno ne isplati pokušati drugačije? Kakav god vaš odgovor sad bio, obratite pažnju na razloge u ovom tekstu i onda sami sebi iskreno odgovorite – isplati li se biti ‘realan’ i ‘normalan’? Isplati li se izgubiti radost, polet, zdravlje?

Zadovoljstvo mi je predstaviti vam Isidoru Vujošević, lektoricu i poduzetnicu, vlasnicu lektorskog obrta Verbarium i web stranice Lektoriranje.org. U razvoju poslovanja internet joj je najbolji prijatelj, a svakim novim radnim danom potvrđuje onu da se radom, kreativnošću i hrabrošću uvijek može stvoriti ili pronaći posao, bez obzira na to koliko je vaša “službena” struka trenutno nepopularna na tržištu rada.

Prema svemu što sam do sada pročitala i iskusila vezao uz blogove, odgovor na pitanje iz naslova poprilično je jednostavan – koristi od svog bloga možete imati jedino ako putem njega pomažete drugima. Važno je da fokus sa sebe premjestite na druge. U nastavku doznajte više o načinu na koji trebate koristiti svoje iskustvo, kao i o problemima čitatelja koje biste mogli rješavati.

Svi se ponekad uspoređujemo s drugima, osjećamo zavist spram onoga što drugi čine, kako izgledaju i slično. Sve skupa postaje neprihvatljivo onog trena kad život, tj. uspjeh druge osobe više nije samo usputna iglica koja nas ubode i poruči “vidiš, može se”, već postane teret kojim umanjujemo vlastitu vrijednost. Besmisleno je mjeriti vlastiti uspjeh tuđim mjerilima i tražiti sreću s kartom tuđeg života u rukama!

“Zamislite da od sljedećeg ponedjeljka možete otići na posao ako želite, a i ne morate, jer imate dovoljno primanja (tzv. pasivni prihodi) koji će pokriti sve vaše troškove. To može biti zarada od prodaje vlastite knjige, novac od iznajmljivanja nekretnina, dividende, kamate, programa kojega ste jednom isprogramirali, videa koji ste snimili i prodajete ga preko interneta i slično.”

U našem narodu prevladava mišljenje da se od kreativnosti ne može živjeti, ipak, statistike pokazuju nešto drugo – kreativne industrije itekako su plodonosne, a pokazale su se i izrazito otpornima u vrijeme najjačih udara svjetske ekonomske krize. U ovom ćete tekstu doznati što su zapravo kreativne industrije i zbog čega su iznimno važne za gospodarstvo svake zemlje.

“Kad si u ovom poslu, kad-tad si moraš posložiti stvari u glavi i shvatiti da neće svi uvijek imati lijepe riječi za tebe, da se nećeš svima svidjeti i da to sve nije bitno dok god ti vjeruješ u ono što radiš i dok to dolazi iz srca. Isto tako je ključno znati da dobre stvari ne traju vječno, ali ne traju ni loše i sve velike prepreke koje se sad čine ogromnima jednog će ti dana biti smiješne i zanemarive. “

Iz nekoga suludog razloga u narodu postoji vjerovanje da za Božić sve mora biti onako kako inače nije, da se baš tad mora izmicati sav namještaj ne bi li se očistili svi kutevi kuće koji nam inače i ne padnu napamet, da se baš tad mora smaknut svaki i onaj tek rođeni kućni pauk i ukloniti svako prokleto nametničko zrnce prašine, da se baš tad mora napeći toliko mesine da je ima dosta za narednih sedam dana dok se svima ne počne povraćati od nje.

Istraživanja provedena u SAD-u pokazuju kako 81% američkih online kupaca vjeruje informacijama i savjetima s blogova. Dakle, blog može biti izvrstan za predstavljanje vašeg poduzeća, proizvoda ili usluge. Na taj način istaknut ćete svoje vrijednosti, pojačati brend identitet i vidljivost, privući veći broj kupaca i izgraditi njihovo povjerenje. Pisanje poslovnog bloga osobito je korisno za male poduzetnike, koji ne mogu ulagati velika financijska sredstva u klasično oglašavanje.

Jedva sam dočekala pohvaliti se jednim malo drugačijim ženskim časopisom u svom vlasništvu. Pojma nisu imali oni što su ga 1906. godine tiskali da ću ga ja danas listati pred svojim laptopom i o njemu pisati blog post, a ni da će sve teme kojima su se bavili tada ostati poprilično aktualne i danas. Mi ljudi zapravo se jako sporo mijenjamo pa tako jedan predmet može propješačiti godine, stoljeća i kontinente – sve samo da bi nas našao jednako zamišljene nad istim pitanjima.

Čini se kako i u onome što volimo mora postojati određena razina organizacije i prisile želimo li da se stvari nastave kretati u željenom smjeru i onda kad nam baš i nije dan/tjedan/mjesec – nije dovoljno samo voljeti, potrebno se truditi, postavljati ciljeve, planirati i planirano provoditi u djelo. Mislim da je upravo nedostatak konkretnog plana kojim bi proveli u djelo svoje želje jedan od glavnim razloga što živote provedemo radeći ono što nas ne ispunjava.

Stranci obično, kad stignu u našu zemlju u potrazi za preplanulošću, dobrom hranom, bogatom kulturnom baštinom i nevjerojatno ljubaznim domaćinima, ostanu očarani i divnom sposobnošću naših ljudi da u svako doba dana nađu vremena za polagano ispijanje kave. Istina, na razvijanju te vještine radili smo predano stoljećima, bilo je vrijeme da svijet prepozna taj trud. Kad god, u svako doba dana, po svim vremenskim uvjetima – ima nas po kafićima. Trudimo se.

Možda imate najbolju tvrtku na svijetu, odličan proizvod ili nudite korisne i tražene usluge, no što vam to sve vrijedi ako vas Google ne izbacuje na svojoj prvoj stranici rezultata pretrage? Ako stvari postoje tek ako postoje na Facebooku, onda vrijede onoliko koliko ih visoko pozicionira Google. Naravno, to su pravila nekog uvrnutijeg svijeta na koji baš i ne pristajem, no činjenica je kako upravo tražilice, a prije svega Google, imaju sve veću ulogu u našem životu i poslovanju, svi se bore da ih nekako osvoje, da im se nekako svide pa se i cijela jedna znanost u tu svrhu razvila, a znanosti je ime – SEO.

Od kad ju je u filmu utjelovila Salma Hayek 2002. godine popularnost Fride Kahlo ne jenjava – njezin je lik sveprisutan na majicama, kapama, broševima, šalicama, patikama, privjescima, inspirira sve vrste umjetnika i one koji bi to htjeli postati, prometnula se u jedan od najjačih meksičkih simbola, a njezina je bol postala gotovo brend. Frida bi sasvim sigurno poludjela da to zna i još jednom pljunula na sve one dosadne bljedunjave gringose koji zarađuju na njoj. Kako god, postoji dobar razlog zbog kojeg je Frida privukla pažnju cijeloga svijeta i zbog kojeg je jedna od žena koje uvijek nanovo izazivaju i moje oduševljenje.

Znala sam da želim drugačije no ni samoj mi nije bilo potpuno jasno što to drugačije zapravo predstavlja. Ipak, kako sam stvarala Naranču, Naranča je stvarala mene. Pišući, nekako sam samoj sebi postajala vidljivija pa mogu reći da mi je ovih godinu dana vođenja bloga uvelike pomoglo da se sredim na nekoliko razina i da shvatim što bih ja i kako sama sa sobom. Sve skupa ne bi bilo ni približno tako lijepo i sretno da nije vas, dragi moji čitatelji. Iz toga razloga htjela sam vas na neki način ovom prilikom malo razveseliti!

Kao mala bila sam jako fascinirana životinjama, biljkama, prirodnim pojavama – htjela sam biti ženski David Attenborough (ako ćemo iskreno, želim to i danas). Fascinirao me i onaj koji je to sve skupa uspio osmisliti, stvoriti – tako lijep svijet sa svim tim šarenim bićima.„Tko je to sve stvorio?“ pitala sam. „Bog, Ivana, dragi Bog“, odgovarali su mi. I onda me tjerali da se nedjeljom idem s tim Bogom u crkvu družiti. No Bog na kakvog sam u crkvi nailazila niti je bio zanimljiv kako bi čovjek očekivao da bude zanimljiv netko tko svaki dan može tolika čudesa stvoriti, niti je bio raspoložen za druženje. Njega ovaj život nije zanimao. On je cijenio smrt i ono što poslije smrti dolazi iako nitko zapravo nije znao što nas to tamo čeka.

Posvetila se kući i vrtu, opsesivnim ribanjima i čišćenjima, ispraznim razgovorima s uvijek ogorčenim susjedama i prešutnim natjecanjima u nekoliko čistunskih kategorija. I tako iz dana u dan. Ponekad se osjećala kao da živi u pješčanom satu. Kad bi jedan dan iscurio, nekakva nevidljiva ruka bez pitanja bi preokrenula sat i sve bi nanovo krenulo – uvijek isto, bez nadanja, bez osjećanja.
Sipao se tako dan za danom i nikakvog prevrata nije bilo na vidiku. Sve dok nije došla prljava kiša i saharskim pijeskom počela provocirati sterilne, do visokog sjaja uglancane živote.