Gđica Blogerica – iskrenost, dosljednost, vrijednost

Ako volite pisati i čitati, ako volite blogove, ako maštate o tome da pišete i objavljujete svoje knjige, oduševit ćete se ženom koju ćete sada upoznati! 🙂

Gđica Blogerica je pravnica koja u slobodno vrijeme piše. Njezin blog po meni je sve ono što bi kvalitetan osobni blog trebao biti. Počele smo surađivati prije otprilike tri godine kad mi se javila za izradu bloga u WordPressu. Radila sam joj custom dizajn prema njezinim željama koji smo s vremenom prilagođavale novim potrebama.

Kao netko tko ju prati od starta, moram reći da sam stvarno fascinirana svime što je postigla u samo tri godine pisanja bloga. Među ostalim, počela je pisati i knjige! I ne samo to – sama je izdala već tri svoje knjige, otvorila obrt, pokrenula web shop i rastura!

Izdala je dva ljubavna romana, “Tarin put” i “Karlina priča”, a ove godine izašao je i erotsko-kriminalistički roman “Žena koju je vezao”.

U ovom nam je tekstu otkrila što je važno za vođenje uspješnog bloga, zašto je odlučila biti anonimna, kako je uspjela napisati knjigu za 3 tjedna i još puno toga zanimljivoga. Uživajte! 🙂

• Zbog čega si pokrenula blog i kakva su na početku bila tvoja očekivanja? Jesi li imala jasnu viziju onoga što želiš postići blogom?

Blog sam pokrenula jer sam imala želju s drugima podijeliti tekstove koje sam pisala. Nešto me vuklo. Radilo se o tekstovima koje sam inicijalno počela pisati prvenstveno radi sebe – služili su mi kao svojevrsna terapija. Bilo je to u periodu kada još nisam radila na sebi. Pokretanje bloga je bila moja prva veća hrabra odluka.

Nisam imala neka posebna očekivanja. Jednostavno sam to napravila jer sam htjela. Međutim, nekako sam otpočetka (duboko u sebi) osjećala da bih mogla biti uspješna u svemu ovome jer sam doista vjerovala u kvalitetu svojih tekstova. Zato sam u startu ušla ozbiljno u to i angažirala tebe da mi napraviš web stranicu. Nisam htjela sama prtljati po WordPressu, nego sam investirala u ovu svoju ideju, makar nisam imala pojma što radim i zašto to radim. Slušala sam intuiciju.

Dakle, nisam imala jasnu viziju, daleko od toga. Jednostavno sam htjela podijeliti sa svijetom ono što sam imala unatoč strahu od kritike. Kako ne bih odustala, postavila sam si kao cilj da ću objaviti 50 blog tekstova i da ću prvi tekst koji sam napisala naslova Nedojebana žena objaviti kao pedeseti. To je bilo obećanje dano samoj sebi. Dotad nisam baš poštovala riječ danu samoj sebi, ali ovdje sam čvrsto odlučila ispoštovati to. U startu sam si rekla:

„Kad objaviš 50. blog tekst, slobodno izbriši sve ovo, ali dotad nema odustajanja.“

Ta odluka me vukla naprijed na teške dane.

• Što je, po tebi, najvažnije za vođenje uspješnog bloga?

Iskrenost je prva. Ljudi osjete kada lažemo, glumatamo i pretvaramo se. Ako se doista želimo povezati s drugima, moramo biti iskreni. Ne mislim pod time da treba otkriti cijelu svoju privatnost i dijeliti ju po bespućima interneta. Treba pisati o onim temama o kojima želimo pisati i do one mjere do koje nam je ugodno u danom trenutku. Ali to što smo odlučili dijeliti, treba dijeliti iskreno. S vremenom se te granice spremnosti dijeljenja pomiču, kako postajemo sve hrabriji.

Druga stavka je dosljednost. Ako netko objavljuje „kad mu dođe“, tj. bez nekog reda, onda ljudi ne znaju kada mogu očekivati idući blog tekst. Ako predugo nema objava, neki ljudi jednostavno zaborave na vas. Danas ima toliko sadržaja da nam ljudi lako izađu iz radara ako nisu konstantno prisutni. To ne znači da se mora objavljivati svaki dan. Primjerice, netko može odlučiti objavljivati jednom mjesečno, ali onda doista treba svaki mjesec dosljedno objaviti blog post, i to na datum koji je odredio, a ne proizvoljno.

Treća stavka je vrijednost. Sadržaj koji dajete mora biti kvalitetan i na neki način koristiti drugim ljudima. Primjerice, poučan je pa čitatelji saznaju nešto novo, zabavan je pa se čitateljima popravi raspoloženje, intiman je pa se ljudi pronađu u vašim riječima. I slično. Zapitajte se koju vrijednost pružate, tj. zašto bi netko čitao vaš blog.

• Zašto si odlučila biti anonimna i hoće li se to ikada promijeniti? 🙂

Odlučila sam biti anonimna jer u vrijeme pokretanja bloga nisam baš imala samopouzdanja i morala sam se nositi sa samom sobom i svojim nesigurnostima i problemima da bih uopće ustrajala s objavljivanjem. Početci su najteži jer je prisutan strah od kritike, negativnih komentara i neslaganja s našim stajalištima. Također, na početku nemate čitatelje pa se pitate za koga ovo sve uopće radite. Uglavnom, bilo je puno stvari s kojima sam se morala nositi unutar sebe pa se nisam mogla nositi još i s vanjskim faktorima, tj. drugim ljudima. Znala sam da će svatko imati svoje mišljenje i da će me neki pokušati odgovoriti od ovoga, ili mi sugerirati da dijelim nešto previše osobno, ili me osuđivati. Zapravo sam si sa pseudonimom željela olakšati taj prvi dio puta dok ne ojačam. Sada (skoro tri godine nakon) sam ojačala, izgradila samopouzdanje i mogu se nositi s tuđim negativnim mišljenjem pa mi pseudonim više ne treba iz tih razloga. Međutim, zavoljela sam ga s vremenom pa ga zato još nisam potpuno otpustila, makar se sve više izlažem i znam da je to smjer u kojem želim ići. Moj je cilj doprijeti do što više ljudi, a pseudonim me dosta ograničava u ostvarenju tog cilja.

• Kada si, kako i zašto počela pisati knjige?

Prvu knjigu sam počela pisati iz dosade jer više nisam znala što bih sa sobom. To je bio onaj period korone kad nismo smjeli izvan svoje županije. Tada sam napisala pola knjige, i to ove četvrte o tužiteljici Leni koju još nisam izdala. Pisala sam bez plana, odnosno kada bi mi došlo. Kada se radnja zakomplicirala, odustala sam i mislila da je to bio samo moj hir da skratim vrijeme.

• Knjigu Tarin put napisala si za 3 tjedna, kako je izgledao taj proces?

Knjigu Tarin put sam napisala u lipnju 2023., i to zbog znatiželje, odnosno izazova kojeg sam postavila sama sebi. Slušala sam jedan coaching u kojem je rečeno da se knjiga može napisati u onoliko vremena koliko si sami odredimo. Tipa, ako odlučimo napisati knjigu u 3 mjeseca, da ju možemo napisati u tom roku. Ja sam oduvijek mislila da za pisanje knjige treba duža priprema, istraživanje i promišljanje. Ovaj koncept mi je bio skroz nov i drugačiji pa sam ga odlučila isprobati i postavila si cilj da napišem knjigu u tri tjedna. Preda mnom je bio odlazak na godišnji odmor i znala sam da ću imati dovoljno slobodnog vremena da to pokušam ostvariti u tako kratkom roku. Moj plan pisanja je bio 21 dan pisanja, 1 poglavlje po danu i 2 sata pisanja dnevno, a poglavlja knjige su mi imala otprilike znakova kao jedan blog tekst jer sam bila navikla pisati tekstove te dužine. Držala sam se tog plana i za tri tjedna imala gotov ljubavni roman Tarin put.

• Avantura zvana samoizdavaštvo – kakva su tvoja iskustva? 🙂

Pa meni je cjelokupno iskustvo pozitivno. Naravno, ima teških dijelova, ali sve u svemu nije uopće tako strašno kako se na prvu čini. Treba samo ići korak po korak i dobro birati suradnike. I treba puno učiti – kako o cijelom postupku izdavanja, tako i o sebi. Ja bih ovaj put preporučila svakome tko želi narasti kao osoba, naučiti se strpljenju, poboljšati komunikacijske vještine, bolje savladavati prepreke i brže donositi odluke.

• Koja ti je od tvojih knjiga najdraža i zašto?

Za knjigu mi se teško odlučiti. Tarin put i Karlinu priču gledam kao cjelinu jer one to zapravo i jesu. Žena koju je vezao je sasvim drugačijeg žanra pa mi je nju teško uspoređivati s prve dvije. Četvrta knjiga o tužiteljici Leni koju ću tek objaviti je puno duža od ove 3 knjige. Posljedično, u njoj sam dublje ušla u radnju, ima više likova i cjelovitija je. Tako da sam doista iskrena kada kažem da ne znam koja mi je knjiga najdraža. No ono što vam odmah mogu reći jest koji mi je najdraži ženski lik iz mojih knjiga – to je definitivno Zoja iz knjige Žena koju je vezao. Volim ju jer je jaka, hrabra i posebna. Rekao mi je jedan prijatelj da on misli da sam kroz taj lik prikazala sve ono što sam ja željela biti, a nisam se usudila. Onda je stao i sa zagonetnim pogledom me pitao:

„Ili možda u međuvremenu jesi?“

Kažu da smo mi žene „babe“, a oni su često znatiželjniji od nas. Njega je Zoja živcirala jer mu je bila previše karakterna. On je tip muškarca koji više voli kad su žene tihe, pristojne i poslušne. Zoja nije ništa od navedenog.

• Što pisanje općenito za tebe znači danas?

Pisanje je moja strast. To je nešto što me potpuno obuzme i, kada pišem, izgubim pojam o vremenu. Također, to je moja terapija. Kroz pisanje, bilo da se radi o pisanju blog tekstova ili knjiga, proradim emocije i izbacim iz sebe ono što me muči, rastužuje, veseli ili uzbuđuje. Često se uopće ne mora raditi o povezanim stvarima. Primjerice, pismo koje je majka ostavila Zoji pisala sam na dan kad sam prekinula kontakt s jednim muškarcem u kojeg sam bila zaljubljena. Tugu i bol koju sam tada osjećala prenijela sam u to pismo. Dokaz da sam uspješno pretočila te emocije u riječi je činjenica da većina čitateljica plače kada čita to pismo. A i ja skupa s njima.

• Što bi preporučila nekome tko želi pokrenuti blog i/ili pisati i objavljivati svoje romane?

Samo kreni. Nemoj čekati pravi trenutak jer ga možda nikad nećeš dočekati. Odredi si neki cilj. To može biti objaviti 30 blog tekstova u godinu dana ili napisati roman u 6 mjeseci. Cilj mora biti u skladu s vremenom koje imaš na raspolaganju. I u početku to treba raditi prvenstveno zbog sebe i za sebe, drugi ljudi nisu bitni. Tu ste ti, tvoj cilj i hrpa prepreka između. Kreni ih redom savladavati.

• I za kraj, nešto što pitam sve goste na Naranči – tvoj recept za bolji svijet? 🙂

Budite hrabri i idite za svojim željama. Naše želje nas pokreću i čine naš svijet ljepšim, a onda se ta ljepota proširi i na svijet oko nas. I to je čarolija.

Hvala od srca Gđici Blogerici! Puno joj uspjeha i zadovoljstva želim na blogerskom i spisateljskom putu! 🙂 Možete ju pratiti putem bloga, Instagrama, newslettera i platforme Spotify, a njezine knjige možete kupiti putem web shopa!

Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!

Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.