Dozvoljavaš li da se čuje tvoj glas? Biraš li biti tiha kad ti se vrišti? Bojiš li se da ćeš biti previše ako budeš ono tko jesi?
Jedna od najvažnijih i najboljih stvari koje mi je pisanje donijelo je prilika da definiram i oslobodim svoj glas, da artikuliram ono tko ja jesam, da svoje misli i osjećaje učinim jasnijima, konkretnijima, gotovo opipljivima. Prvo samo na papiru, a onda i u razgovorima, raspravama, u svim onim situacijama kad sam se trebala za sebe zauzeti.
Ipak, još je puno prostora za napredak kod mene. Zato ću još više pisati i još jasnije izražavati svoje misli i osjećaje, kad god za tim imam potrebu. Jer ne volim što i dalje ponekad samu sebe stišavam, umanjujem, razvodnjavam. Da se slučajno drugi pored mene ne bi osjećali nesigurno, da nekome možda ne bih bila naporna, da nekome možda “ne sjednem dobro” ili da nekome slučajno ne budem previše.
Želim biti jasna i glasna, čvrsta i postojana. Želim bez straha zauzimati prostor.
Ne želim biti prozirna. Ne želim više nikada biti nevidljiva.
Želim disati i postojati punim plućima.
“Our deepest fear is not that we are inadequate. Our deepest fear is that we are powerful beyond measure. It is our light, not our darkness that most frightens us.
We ask ourselves, ‘Who am I to be brilliant, gorgeous, talented, fabulous?’ Actually, who are you not to be? You are a child of God. Your playing small does not serve the world. There is nothing enlightened about shrinking so that other people won’t feel insecure around you.
We are all meant to shine, as children do. We were born to make manifest the glory of God that is within us. It’s not just in some of us; it’s in everyone. And as we let our own light shine, we unconsciously give other people permission to do the same. As we are liberated from our own fear, our presence automatically liberates others.”
– Marianne Williamson, A Return to Love: Reflections on the Principles of “A Course in Miracles”
Ako ti se steže grlo dok pokušavaš biti svoja i jednostavno ne znaš kako zauzeti prostor koji ti pripada, predlažem ti da probaš početi s pisanjem. Pisanje će ti pomoći da samu sebe lociraš, učvrstiš i održiš čak i onda kad imaš osjećaj da si se odavno napustila, izgubila.
Pisanje će ti pomoći da postaneš jasnija i glasnija – prvo sama sa sobom, a onda i u komunikaciji s drugima.
Pisanje ti može pomoći da zaliječiš rane i nesigurnosti te da postaviš temelje nekoj novoj priči, nekom novom životu.
O terapeutskim učincima pisanja već sam pisala na blogu, a u drugoj polovici ove godine planiram se više posvetiti tim temama – kroz tekstove i online edukacije. Da bi bila u toku sa svim novostima, pridruži se mojoj newsletter zajednici. 😉
Također, voljela bih čuti tvoje mišljenje na ovu temu – umanjuješ li se ponekad da bi se uklopila, bojiš li se da ćeš biti previše i zašto?
Podijeli svoja razmišljanja i stavove u komentarima!
Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!
Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.