Ja stvarno volim raditi od kuće. Da ne volim, ne bih tako radila zadnjih osam godina. Paše mi što samu sebe vodim kroz sve, što sama odlučujem što će se i kako raditi, što sama osmišljavam proizvode i usluge, što prvenstveno o meni ovisi hoće li posao ići ili neće.
Također, volim i to što sve ide online putem, što ne moram svaki dan putovati na posao i što ne moram boraviti u kolektivu s kojim sam prisiljena funkcionirati, što ne moram komunicirati s ljudima s kojima mi se ne komunicira, što mogu sama odabrati ljude s kojima ću raditi.
Ali, upala sam bila u jednu zamku u koju često upadnu ljudi koji rade od kuće – u jednom razdoblju pretjerano sam se izolirala od svijeta i ljudi.
U početku, kad sam posao tek podizala na noge, jako sam puno radila, previše. Cijeli dani odlazili su mi na posao. Nisam imala vremena za ljude koje volim, za druženja. Točnije, nisam znala dobro posložiti prioritete niti sam se znala dobro organizirati. A posao me gutao jer nisam imala dovoljno samopoštovanja i samopouzdanja za jasno postavljanje granica, za pravilno postavljanje cijena ni za jasnu komunikaciju sebe i svojih vrijednosti. A što sam više bila u kući za laptopom, to mi se sve manje dalo micati iz kuće i od laptopa.
S vremenom sam ovaj dio popravila – počela sam se više kretati, izlaziti, pronalaziti vrijeme za ljude koje volim, počela sam raditi na samopouzdanju i samopoštovanju. Počela sam učiti kako da ja vodim posao, a ne da posao vodi mene.
No i dalje sam ostala poprilično izolirana u poslovnom smislu. Vuk samotnjak kojem ne treba nitko i koji sve može sam. A onda me prije dvije-tri godine spopao baš velik osjećaj usamljenosti. Meni poduzetnici počeli su silno faliti razgovori i druženja s drugim poduzetnicima, s ljudima koji prolaze slične izazove ili su strastveni oko sličnih tema. Općenito sam imala potrebu početi voditi drugačije razgovore od onih na koje mi se do tada svodio svakodnevni život.
Nisam više željela biti tako jako sama. Željela sam se početi više družiti s novim, zanimljivim ljudima. I onda sam počela raditi na promjeni.
A kako to obično biva kad nešto poželite, kad jasno usmjerite svoju namjeru i počnete djelovati, sve se najednom nekako lijepo počne slagati.
Prvo sam na društvenim mrežama slučajno vidjela objavu Gradske knjižnice Osijek da primaju nove članove u svoj čitateljski klub Matilda. Kakva sreća! Odmah sam se prijavila i ubrzo počela sudjelovati na sastancima na kojima sam upoznala divne žene s kojima sad vodim zanimljive razgovore o knjigama i životu.
A onda mi se javila Čudolovka Elizabeta (Bety) koju već dugo znam u online svijetu i predložila da postanemo business buddies – da se nekoliko puta mjesečno nađemo na Zoomu i pričamo o poslu i životu. Jer je i njoj falilo više takvih razgovora. Naravno da sam pristala! Ti su razgovori pokrenuli puno toga dobroga u mom poslu i životu, jako sam zahvalna na njima. Inače, Bety je trenerica neformalne edukacije i iskustvenog učenja koja dizajnira Signature edukacije, možete ju pratiti putem Instagrama!
A onda sam saznala za Bloomiranje – projekt koji vodi poduzetnica Kristina Zvonarić, a koji obuhvaća druženje i povezivanje poduzetnica i žena koje žele oživiti svoju poslovnu ideju, stvoriti novu poslovnu priču i ostvariti poslovne suradnje. Bloomiranje se događa u mom dragom Osijeku pa sam se tako ubrzo počela i uživo družiti s drugim poduzetnicama na zanimljivim mjesečnim sastancima. Više o Bloomiranju možeš doznati na webu i Instagramu!
Kristina je pokrenula i Bloomiraj Biz Book klub kojem sam se – naravno – pridružila! 🙂
Nakon toga na društvenim sam mrežama preko Elizabetine preporuke otkrila rad poduzetnice Lucije Adžić! I ostala paf! Nikad me ničiji način rada, način razmišljanja o poduzetništvu i o onome što je moguće postići online biznisom nije toliko oduševio. Vrijednost koju sam pronašla u njezinim sadržajima potaknula me da svoj posao počnem gledati na drugačiji, zdraviji način i da pomaknem granice onoga što je za mene moguće. Luciju možeš pratiti putem weba i Instagrama!
A onda sam odlučila i sama početi voditi online zajednicu o kakvoj sam dugo sanjala. Pokrenula sam platformu Piše mi se! namijenjenu ženama koje vole i žele pisati. Platforma je počela s radom u rujnu 2025. godine i već je okupila toliko divnih žena da mi se srce rastopi od zahvalnosti i radosti čim pomislim na njih i na sve ono što na platformi zajedno stvaramo.
Ta je platforma moj poziv, moj posao iz snova, kroz rad na njoj osjetim da živim svoju svrhu. Također, ona je mjesto na kojem imam priliku biti u društvu žena koje me motiviraju i inspiriraju, mjesto na kojem vodim razgovore u kojima uživam.
…
Najednom, ja više nisam sama. Moji su dani ispunjeni zanimljivim ljudima i razgovorima, imam vremena za ljude koje volim, za druženja, a posao nikada nije bio na boljem mjestu!
Konačno osjećam da sam ja – ja, i privatno i poslovno. Imam puno toga dobroga za podijeliti, želim puno toga dobroga upiti. I jako se radujem svemu što dolazi, svemu što ću imati priliku proživjeti i podijeliti s drugim ljudima!
I eto. Tako vam to kod mene ide kad osjetim nezadovoljstvo. Prvo, dozvolim si poželjeti nešto novo. Drugo, jasno usmjerim svoju namjeru. I treće, djelujem.
Probaj. Promjena je zagarantirana. 😉
Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!
Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.