Većina ljudi u svom poslu pronalazi malo ili nimalo radosti. Rade jer moraju. Idu, živciraju se, nesretni su, nezadovoljni, zarobljeni.
Većina ljudi živi za vikende i godišnje odmore, za te male procijepe u stvarnosti kad ne moraju na robiju koja ih guli i ubija, ali eto plaća račune i ostalo što treba.
Strašno je i tužno to koliko je normalizirano raditi posao koji ne voliš. Koliko je normalizirano osuditi se na trajno nezadovoljstvo. Normalno je ne poduzimati, ne mijenjati, ne stršati, ne uznemiravati vodu.
I strašno je koliko te ludim smatraju ako želiš probati drugačije, ako izgovoriš te smiješne djetinjaste riječi – želim raditi posao koji volim. Smiju ti se tada najveći tragičari. I ti onda možda pogneš glavu, spustiš se, i sama možda pomisliš – kako sam djetinjasta. Vratiš se onom što poznaješ – svom grču; vratiš se onome što je normalno – svom nezadovoljstvu.
A ništa te zapravo ne sprječava da kreneš u drugom smjeru. Da se izvučeš iz topline nezadovoljne mase i kreneš novim putem. Nema nikakvih prepreka osim onih u tvojoj glavi. Osim te opasne kutije u kojoj živiš.
Spominjem kutiju jer se tim izrazom nadovezujem na odličan newsletter MJ DeMarca koji sam pročitala neki dan. Kaže on da postoji dvije vrste kutija u koje se zatvaramo jer nam je tako lakše, a u njima zapravo gubimo život.
Postoje kutije rješenja i kutije identiteta.
U kutiji rješenja su zapravo rješenja koja ne rade, s kojima pretačemo iz šupljeg u prazno, to je linija manjeg otpora. Beskorisnim rješenjima nastojimo sebe i druge uvjeriti da mi poduzimamo sve što možemo, ali eto, ne ide.
Prava rješenja nalaze se izvan kutije i zahtijevaju preuzimanje odgovornosti, smislen rad i ozbiljnu posvećenost. Ako nemamo volje ili hrabrosti posegnuti za njima, zauvijek ćemo ostati u svojim opravdanjima, u kutiji u kojoj smo nezadovoljni i samo naizgled sigurni.
Zatim je tu i kutija identiteta koja je u društvu puno prihvatljivija i samim tim puno opasnija. Nju promoviraju mediji, gurui, autoriteti. Kako kaže MJ DeMarco, to je kutija koja predviđa, odabire i određuje ponašanje, a time i sve izbore koji slijede; to je kutija o tome tko mislite da jeste.
Npr. smjestite se u kutiju identiteta “ja sam introvert” i onda imate razlog da se držite svoje sigurne zone, da ne radite stvari koje vas plaše. Tu imate dozvolu ne raditi stvari koje vam nisu ugodne. Među tim stvarima je i ono zbog čega rastete i napredujete.
Izlasci iz ove kutije mogu biti revolucionarni na osobnoj razini. Zato nemoj zaglaviti u identitetu koji si odabrala. Puno si više od njega. Život je puno više od te kutije u koju si se zaključala. Život je puno više od straha kojeg tako tvrdoglavo braniš i opravdavaš.
Ili kako kaže MJ DeMarco, tvoja svrha je puno više od tvoje ugode. Kutija rješenja ograničava tvoje opcije. Kutija identiteta ograničava tebe. I jedna i druga su zatvori u kojima se osuđuješ na stagnaciju i ponavljanje jednih te istih obrazaca dok očekuješ drugačije rezultate. Nema smisla.
I zato kad kažeš da si napravila sve što si mogla po pitanju traženja novog/boljeg posla ili da nešto ne radiš jer nisi taj tip osobe, zapitaj se je li to stvarno sve što možeš napraviti i jesi li stvarno samo to na što si se ograničila? Ili je to ipak samo ono što možeš pronaći u svojim kutijama izvan kojih si odlučila ne gledati?
Razmisli o svojim kutijama. Razmisli o svemu onome što je moguće izvan njih.
Možda će ti se svidjeti i ovi tekstovi:
- Ne moraš imati idealne uvjete, fokus i akcija učinit će čudo
- Što kada shvatite da ne želite posao u struci
- Razlozi zbog kojih biste trebali pronaći posao koji ćete voljeti raditi
- Putem zabluda o radu preko interneta – od mutnih voda do rajskih plaža
- Kako mi je blog pomogao da izgradim posao koji volim
- Kreativna karijera – online konzultacije i podrška
- Freelancing iskustva: najvažnije što sam naučila u 10 godina freelancinga
Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!
Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.