Romanine bajke čista su čarolija. Zaljubila sam se u njih potpuno! Divim se svjetovima koje stvara riječima i tome kako tekstom budi zvukove, slike, teksture, emocije. Odnedavno sam ponosna vlasnica dvije njezine knjige: Bilogorska čarolija: Prinčeva staza i Bilogorska čarolija: Vilenjsko igrišće.
Toliko sam puta tijekom čitanja morala stati i samo se diviti njezinim rečenicama. Čitati ih ponovno i ponovno i jednostavno biti oduševljena. Tako mi je drago što te knjige imam na polici i što se tim rečenicama lako mogu vratiti kad god poželim.
I tako mi je drago što poznajem Romanu (koja je inače i članica platforme Piše mi se!) i što vam ju imam priliku predstaviti na Naranči! 😊
Inače, ako želite naručiti Romanine knjige, javite joj se direktno na mail kovacic.romana@gmail.com. Svakako pogledajte i njezinu web stranicu, zapratite ju putem Facebooka i Instagrama!
Idemo sad doznati čime se to sve Romana bavi i kakve savjete ima za sve nas koji volimo i želimo pisati!
• Tko je Romana? Čime se sve baviš, što voliš, čemu u životu težiš, kako živiš? 🙂
Bok, moje ime je Romana Kovačić. Tko sam ja? Mislim da bi najbolji opis bio – ona koja optimistično gradi svoje svjetove mašte, pune ljepote i magije, ali i strašnih čudovišta. Ne možemo biti hrabri ako se ne bojimo, zar ne? 🙂 Pišem od djetinjstva, najviše bajke. Ali ima tu i scenarija, priča, eseja, svih vrsta tekstova različitih tematika. Volim životinje i imam mačke i konje. Nažalost, moja Lili (kujica) nedavno se oprostila od nas. Imala je 11 godina, pet mjeseci i 16 dana. Bila je moje cijelo srce, moja duša u fizičkoj manifestaciji. I ona je u mojim bajkama, uz mačka Micija i konje Gipsyja i Đinu. Počela sam pisati roman o njoj, o nama, o našem zajedničkom životu. Studentica sam druge godine magisterija na DOBA online slovenskom fakultetu na smjeru Marketing i prodaja. I ponosna sam teta sestrinoj djeci, mojim najdražim ljudima, Mili i Bartiju. Njima pišem priče o različitim avanturama. Zadnja je bila o pomaganju maloj kobri u pronalasku njene mame koju je otela zločesta mjenjolika čarobnica. S njima je sve magija! Zadnjih par mjeseci intenzivno razmišljam kako ozbiljno unovčiti svoje pisanje i živjeti od njega pa sam u pregovorima za suradnju s jednom veterinarskom praksom, vrtićima, a u planu je i jedan frizerski obrt. Za jedan vrtić napisala sam priču u obliku Adventskog kalendara u kojem je svaki dan drugo dijete bilo junak priče. Kod svakog djeteta naglasila sam ono što je njemu bitno i po čemu se razlikuje od drugih: pomaganje drugima, prijateljstvo, ljubav prema dinosaurima, glazbi, sportu,… ali i pokušala naglasiti važnost lijepog ponašanja (nije se lijepo svađati), važnost raznolike prehrane i dobrobit vrtića. Bila sam im jedan dan gošća pa smo zajedno čitali priču tog dana. Što se tiče poduzeća i obrta, predložila sam ilustrirane digitalne i tiskane priče za djecu (ali i velike) s temama iz njihova područja. U planu mi je ove godine tiskati treći dio bajke „Bilogorsku čaroliju: Coprničko sijelo“, a možda i roman o Lili.
• Kada si shvatila da želiš pisati na način na koji danas pišeš i zašto baš bajke?
Oduvijek me privlačila čarolija, svijet pun magije i magičnih fantastičnih likova. Kako lijepo piše u Majstoru i Margariti: „A čarolija, zna se, kad jednom započne, ništa je više ne može zaustaviti“. U bajkama je sve moguće i zbog toga volim pisati bajke. Mislim da se u svakodnevnom životu prečesto oslanjamo na – to je tako ili ništa se tu ne može promijeniti. Preolako se mirimo s korupcijom, s kršenjem Ustava, netolerancijom, nerazumijevanjem, neprihvaćanjem različitosti, kršenjem osnovnih ljudskih prava, napada na žensko tijelo, nasiljem u javnom i digitalnom prostoru, povlaštenim položajima vladajućih dok bolesni ljudi umiru u mukama… Ima i divnih ljudi, naravno, ali oni su vrlo često tihi i zauzeti svojim radom od ovih glasnih, uskogrudnih. I onda pišem bajke u kojima pokušavam prenijeti djeci (i odraslima) ljepotu raznolikosti, vjere u sebe, važnost prijateljstva i maštanja, istraživanja i učenja. Uz pokoji čarobni napitak, zlu Coprnicu, dobre vile, šišmiše i krijesnice.
• Što su ti glavna motivacija i inspiracija u pisanju? I odakle dolaze bića koja susrećemo u tvojim bajkama?
Imala sam jedno razdoblje kada nisam pisala. Bila sam posvećena konjima i nisam imala baš vremena. Onda sam se zaposlila na jednom užasnom poslu u strašno toksičnom okruženju. I u očaju traženja drugog posla, jedan dan mi je sinulo: „Romana, pa ti voliš pisati!“ I tako sam napisala svoju bajku „Bilogorska čarolija“. Htjela sam napisati nešto s bilogorskom mitologijom jer ima malo dostupnih materijala pa sam napisala bajku u kojoj su neki od likova bilogorski mitološki likovi. Nakon što su bajku pročitali moji mama, tata, brat i sestra, zaključili smo da bi ju bilo dobro (i pametno) ilustrirati. Moj najbolji prijatelj Miroslav Vincelj je samouki slikar pa se on prihvatio tog posla. No prije nego smo krenuli s ilustracijom, moj šogi je predložio da to bude prvi nastavak. I tada mi je sinulo da bi to mogla biti bajka u četiri dijela, kroz četiri godišnja doba. I onda je bajka preimenovana u „Bilogorsku čaroliju: Prinčevu stazu“. U bajci se pojavljuju i moji izmišljeni likovi, ali i moje životinje. Npr., vile su mi povezane sa cvijećem koje raste na Bilogori pa tako imam Vilu Pasjeg zuba, Vilu Visibabu, Vilu Ljubicu i Vilu Ivančicu. One su, zapravo, jedna vila koja se seli iz cvijeta u cvijeta. Jedna duša. Glođani su pleme koje vodi Otac Glođana koji ima svog sina Princa Glođana. Biljkos Uzvišeni je poput šumskog čarobnjaka koji živi ispod srebrnolisne lipe. Mačak Mici (moj mačak) je vođa strašnih Mrakača. Mici sam po sebi nije zločest već je neutralan, ali zločesti likovi ga vole koristiti za svoju korist. Mrakači su baš strašni, poput Dementora. Ili Hodača iz GoT-a. Kad se približe sva radost nestane i postane vam jako hladno. No, ima načina kako se boriti protiv njih, ali za to ćete morati pročitati bajke! Noćni jagar je mitološki lik. Oni su bili lovci koji su uvijek bili u pratnji svojih malenih pasa koji su mogli letjeti. On je bio u pratnji Lili koja je do nedavno bila moja kujica. Sada zaista leti šumskim prostranstvima.
Inspiracija… Vječno pitanje. Inspiracija nije problem. Vrijeme je problem. Zanimljivo je kako ljudi misle da je to vrlo jednostavno. Sjedneš i za trenutak – dva napišeš knjigu. Prije samog pisanja slijedi cijeli proces razmišljanja, promišljanja, smišljanja, šetanja po šumi, udaljavanja od digitalnog svijeta, istraživačkog rada, … Ponekad je to jedna riječ o kojoj razmišljam danima. Užasno mi se svidi i dok god ne smislim njenu ulogu, ne bude me prestala proganjati. Ponekad je osmijeh neznanca, penjanje vjeverice na drvo, pogled našeg mačka Micija ili neka duhovita gesta naše kujice Lili. I oni su likovi u mojoj bajci. Kada sam pisala „Prinčevu stazu“ Mici se nametnuo kao jedan od likova jer me strašno podržavao u istraživačkom radu. Često mi je ležao na papirima i knjigama „pružajući mi potporu“ dok nisam shvatila da i on želi ući u bajku. Nakon toga mi je detaljno prepričao što želi da napišem o njemu. A znate, mačke su pripitomile ljude, a ne mi njih. Lili je svijet za sebe. Rođena u vrijeme pisanja „Prinčeve staze“. U listopadu 2014. godine upoznala sam ju u Daruvaru (radila sam u jednom obrtu za poljoprivredne i poslovne usluge) i zaljubila se na prvi pogled. Pas prije nje ugrizao me dvaput pa smo svi kod kuće bili poprilično pogođeni tim događajima. Bio je dogovor da više ne budemo imali psa, ali bila sam užasno tužna bez psa. Fizički ožiljci nisu problem, dapače, ali psihičke sam morala izliječiti. Znala sam da moju tugu može izliječiti jedino novi pas. I tako je skovan pakleni plan pa je Lili stigla za tatin rođendan. Tko god je čitao Pullmana bit će mu sve jasno kada kažem da je ona moj daemon. Kad konačno sjednem i krenem pisati onda to zaista fluidno teče. Kada posložim bilješke s glavom, sjednem i pišem. Bitno mi je da ju napišem dok mi je još svježe, dok sam cijela „unutra“.
• Opiši nam svoj kreativni proces! Imaš li neke male rituale prije pisanja? Kako dolaziš do ideja i kako znaš da si “susrela” pravu ideju?
Neke priče me doslovno proganjaju dok ih ne zapišem. O nekima ipak trebam razmisliti jer mi ponekad nisu jasne. Nisam sigurna što točne žele od mene. Ali onda odem u šumu i sva ta magla se razbistri. Nemam rituale prije pisanja. Mislim da sve ideje pronađu svoj put, svoje čitatelje.
• Koja ti je lijepa iskustva donijelo pisanje i objavljivanje, a što je na tom putu bilo najizazovnije?
Pisanje je dio mene, dio mog postojanja. Neopisivo sam sretna što sam uspjela tiskati svoje bajke iz „Bilogorske čarolije“. Treći dio je u ilustraciji i nadam se da ćemo do jeseni imati spremnu promociju. Prve dvije je ilustrirao moj najbolji prijatelj Miroslav Vincelj koji je umro u vrijeme pandemije. Veoma mi nedostaje, ali dokle god netko bude gledao i čitao bajke, živjet će i on s nama. Bilo mi je dosta izazovno pronaći drugog ilustratora ili ilustratoricu jer smo on i ja dosta slično razmišljali i komunicirali smo svaki dan. No, prije par mjeseci upoznala sam divnog umjetnika koji me na mnoge načine podsjetio na Miroslava. Odmah smo kliknuli. I tako on sada uživa u ilustriranju trećeg dijela. Knjige sam objavila u vlastitoj nakladi, imam registrirano sporedno zanimanje za izdavanje knjiga i svakome bih preporučila da se odluči na taj korak. Samoizdavaštvo.
• Kako ti vidiš ulogu i zadatke kreativnog pisanja u vremenu kojim vlada umjetna inteligencija?
U današnjem medijskom krajoliku nove tehnologije, posebno AI alati, mijenjaju način na koji stvaramo. Oni omogućuju brzo generiranje ideja, sintezu velikih količina informacija i automatizaciju ponavljajućih zadataka. Sve to može biti vrlo korisno u planiranju i objavljivanju sadržaja. Unatoč tomu, neprocjenjivo je važno zapitati se mogu li ove tehnologije uistinu generirati sadržaj koji ima dubinu, smisao i autentičnost karakterističnu za ljudsku kreativnost.
Uz to što se oslanjamo na AI, važno je istaknuti osobnu dimenziju kreativnog procesa. Onu koja proizlazi iz osobnog iskustva, emocija i mašte. Takav stav potvrđuje Nick Cave u svom odgovoru na pjesmu koju je AI napisao „u njegovom stilu“. Cave je kritizirao taj pokušaj kao površnu imitaciju, napominjući da algoritmi ne osjećaju, ne pate i ne žive život kakav umjetnik živi, a upravo su ti elementi često u srcu stvaranja umjetnosti.
Rekla bih da je kreativno pisanje u potpunosti sigurno od AI alata. Ali ono pravo ljudsko kreativno pisanje. Inspirativno, iskustveno i emotivno.
• Kako u takvom svijetu vidiš poziciju pisaca – gdje smo na gubitku, a gdje na dobitku?
Zadnjih par dana nailazim na članke iz cijelog svijeta o očajničkoj potrazi za pravim piscima, za storytellerima. Svatko može u AI ubaciti neke podatke i reći: „Napiši mi kampanju kao Bruketa & Žinić.“ I AI će napisati. Ali… Ta kampanja će možda i zvučati primamljivo na prvu, ali čim malo dublje uđemo u tekst, uvidjet će se praznine. Mislim da smo sigurni dokle god smo vjerni i iskreni sebi i svom radu.
• Što bi savjetovala nekome tko želi pisati, objavljivati napisano i zarađivati pisanjem, a boji se krenuti?
Samo kreni! I svakako se uključi na platformu Piše mi se! jer je bogata raznolikim ženama, predivnim tekstovima i idejama. A naša Ivana… Prekrasna žena s toliko topline, znanja i razumijevanja baš poput dobre, ma najbolje vile iz bajki!
• Kad razmišljaju o izdavanju svoje knjige, pisce često muči pitanje financijskih troškova i zarade od prodaje knjiga, što bi im preporučila?
Što se tiče financija za izdavanje, uvijek je moguće obratiti se nekoj udruzi, javiti se na neki natječaj, ali i prikupiti sredstva od sponzora. Ja sam svoje bajke tiskala uz pomoć svoje obitelji, prijatelja i sponzora. Što se tiče zarade… Mislim da je promocija najbitnija, koliko u digitalnom svijetu toliko i u stvarnom (žive promocije).
• Kako vidiš svoju spisateljsku budućnost?
Blještavo! Veselim se trećem dijelu bajke i nadam se da ću uspjeti napisati roman o Lili, o našem zajedničkom životu. Veselim se svemu što dolazi, novim pričama i bajkama, ali i onome što je sad. Platforma Piše mi se! zaista je jedno divno mjesto ohrabrenja, motivacije i međusobne potpore. Dođite nam!
• Tvoj recept za bolji svijet? 🙂
Sanjajte velike i male snove! Radite ono što vas veseli, okružite se ljudima koji vas pokreću, koji su vam potpora i koji vas grle onom slatkom potporom koja ima okus čokoladnih bombona i miris ljetne lipe. Educirajte se, budite znatiželjni i nestašni. Skočite u tu lokvu, vidite da vas mami! Život je kratak.
Hvala Romani na svemu što je podijelila s nama. Želim joj puno uspjeha i čarobnih trenutaka u godinama koje dolaze! 😊💖
Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!
Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.