Kako se zaljubljujemo na internetu

Ivana Gložić Meter

Kako se zaljubljujemo na internetu

Kompjuter i internet u našu su kuću došli relativno rano. Nikada neću zaboraviti onaj zvuk spajanja modema i što je on značio za moj mali svijet. Prvo što sam išla tražiti bili su dokazi za neke moje teorije o izvanzemaljcima i duhovima, moj je mladi um bio gladan takvih sadržaja. S prvim udarima puberteta preselila sam se u chat sobe i na forume, počela eksperimentirati s identitetima, svojim i tuđim.

A onda su došle društvene mreže i online svijet se počeo naglo mijenjati, pružajući svoje krakove sve odvažnije u naš offline svijet. Upoznavanje ljudi iz različitih dijelova svijeta najednom je postalo lakše nego ikada i znatiželja se globalno rasplamsala. Svako malo mogle su se čuti priče o onoj ili onome koji su ostavili sve i preselili na drugi kraj svijeta zbog velike ljubavi koju su pronašli na internetu.

Danas zaljubljivanje putem interneta više nije ništa čudno, a online dating platforme masno zarađuju spajajući više ili manje uspješno pojedince u potrazi za pravom ljubavlju ili neobaveznim druženjima.

Za vas koji se nikada niste zaljubili na ovaj način sve skupa može zvučati smiješno, no i znanost potvrđuje da online zaljubljivanja mogu biti itekako ozbiljna. Ponekad čak i intenzivnija od offline verzije u smislu da su ljudi često spremniji napraviti pothvate od kojih bi se u offline svijetu suzdržavali.

Naime, u online odnosima imate više (ili bolje reći manje) elemenata na osnovu kojih vaš mozak i srce mogu iskreirati ljubavnu priču pored koje će čak i Romeo i Julija izgledati mlako.

A kad smo već kod tragičnih fejlova poput onog u Romeu i Juliji, treba spomenuti i činjenicu da se zbog nedostatka stvarnog konteksta, realnih situacija i govora tijela pri online interakcijama stvara golem prostor za manipulacije. Zbog toga je teško napraviti realnu procjenu osobe i relativno lako sletjeti u ruke manijacima. Treba biti JAKO oprezan.

No o mračnoj strani online upoznavanja i zaljubljivanja nekom drugom prilikom. Idemo sad vidjeti što o razlozima zbog kojih se zaljubljujemo putem interneta kaže znanost!

Mary Aiken je jedna od najpoznatijih svjetskih cyber psihologinja i znanstveni um u pozadini serije CSI: Cyber, inspirirane onim čime se Aiken svakodnevno bavi.

Aiken je i autorica odlične knjige The Cyber Effect u kojoj je jedno poglavlje posvetila online romansama. Poglavlje je počela upravo povlačenjem paralele između književnih djela poput Romea i Julije i online zaljubljivanja.

I u jednom i u drugom slučaju brzo zaiskri između dvije osobe koje se slabo ili gotovo uopće ne poznaju, a onda kojekakve prepreke (poput npr. geografske udaljenosti ili obitelji koja ne odobrava njihov odnos) pretvore tu iskru u ogromnu buktinju. Nekad sve brzo završi u pepelu, a nekad ipak nastavi lagano tinjati do kraja života.

Sklizak teren instant povjerenja i idealizacije

Zbog činjenice da smo uglavnom “nevidljivi” online (ako pri interakcijama ne koristimo kameru), pa samim tim i neopterećeni nekim svojim karakteristikama koje nas inače koče pri offline interakcijama, u online svijetu postajemo slobodniji i otvoreniji. Također, zbog svoje “nevidljivosti” imamo lažan osjećaj sigurnosti, mislimo da ne možemo biti povrijeđeni.

Ugledamo nečiji profil, svide nam se fotke, vidimo da imamo dosta toga zajedničkog (glazba, filmovi, hobiji), počnemo komunikaciju u kojoj dobro kliknemo i za čas počnemo pričati o stvarima o kojima inače uopće ne bismo pričali s nepoznatim ljudima. Lako se otvaramo i lako se počne javljati osjećaj povjerenja.

Joseph Walther je ovo još 1996. godine opisao kao hiperpersonalne interakcije. Razina intimnosti za koju bi nam offline trebalo par mjeseci, na internetu se može stvoriti gotovo trenutno. I to može biti jako opasno ako naletite na lošu osobu.

Ono što prvo trebamo uzeti u obzir je činjenica da i mi i osoba koju upoznajemo putem interneta imamo jako puno prostora za “ukrašavanje” vlastite slike. Pri tome ne mislim samo na našu fizičku pojavnost i uljepšavanje fotografija, nego i na sve ostalo što je vezano za naše ime i život.

U virtualnom smo prostoru slobodni od konteksta u kojem inače živimo, možemo uljepšavati i izostavljati činjenice, krojiti sliku o sebi onako kako nam padne na pamet i onda ju na pomno osmišljen način prezentirati drugima. To mogu biti neka bezazlena sitna uljepšavanja, ali i ozbiljno i okrutno laganje o spolu, dobi i sl.

Također, i mi i osoba koju upoznajemo imamo dovoljno prostora za međusobnu idealizaciju. Ako nam se osoba na prvu svidi, praznine koje imamo vezano za njezin lik i djelo popunit ćemo idealiziranim izmišljotinama.

U svojoj ćemo glavi, na osnovu obrisa koje imamo (tj. činjenica upitne kvalitete), o toj osobi naslikati sliku o kakvoj smo maštali cijeli život. Drugim riječima, stvorit ćemo si osobu kakvu mislimo da želimo i trebamo. Zaslijepljeni ljepotom te slike koju smo sami stvorili, često nećemo vidjeti znakove opasnosti čak ni kad oni postanu sasvim očiti.

Kako kaže Aiken, osobe koje upoznamo online najčešće su zapravo fikcijski karakteri, naše vlastite kreacije, parcijalna fantazija.

Zbog svega što nam može zamagliti vid i iskriviti percepciju, naši offline instinkti često zakažu u virtualnom prostoru.

Mračne i svijetle statistike

Ne treba zaboraviti da neki ljudi jednostavno imaju loše namjere i stupit će u kontakt s vama kako bi vas prevarili, iskoristili, povrijedili ili nešto još gore.

Ako se idete uživo naći s nekim koga ste upoznali online, Aiken savjetuje sljedeće:

• Nađite se u javnosti, ostanite u javnosti.
• Upoznajte osobu, a ne profil.
• Ne ide dobro? Ispričajte se i otiđite.
• Ako se osjećate seksualno ugroženo, odmah potražite pomoć.

Kako pokazuju statistike, broj silovanja vezanih za online dejtanje neprestano raste. Problem je upravo u onom prebrzom otvaranju i stvaranju osjećaja povjerenja između dvije osobe koje se upoznaju u virtualnom prostoru. Dok ste online, možda ćete imati osjećaj da tu osobu znate cijeli život. No to je samo iluzija. Ne znate ju – to je činjenica. Pa prije nego se upustite u bilo što ozbiljno, potrudite se bolje upoznati stvarnu, offline verziju osobe.

No uz ove mračne statistike, postoje i one svijetle zbog kojih, na kraju krajeva i cvatu online dating platforme. Istraživanja su pokazala da parovi koji se upoznaju online brže i češće stupaju u brak. Također, Aiken spominje istraživanje provedenog na nekih 19 000 ljudi koji su se vjenčali od 2005. do 2012. godine. Rezultati su pokazali da se parovi koji su se upoznali na internetu osjećaju sretnije i stabilnije od parova koji su svoju vezu započeli offline.

Dakle, ništa nije crno-bijelo. Internet nije ni dobar ni loš. On je samo alat kojeg možemo koristiti na dobar ili loš način. Ako ćete ga koristiti pri traženju svog idealnog partnera, pamet u glavu i sretno!

I da! Ako imate zanimljiva iskustva i korisne savjete vezane za online dejtanje i zaljubljivanje, pišite o njima u komentarima! 🙂

Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.

Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!

Možda će vam se svidjeti i ovi tekstovi:

←
→

Jedan odgovor na “Kako se zaljubljujemo na internetu”

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.