Blogerske blokade i druga životna zapinjanja

Blogerske blokade i druga životna zapinjanja / Naranča blog

Primijetila sam da i druge blogere povremeno zahvati neka vrsta krize, blokade, zastoja, zasićenja – neka neman čudnovata i dosadna kakvu sam i sama jedva jedvice uspjela prije koji dan stepsti s ramena  i glave. Neki se od nas lako daju obeshrabriti odmah na početku, razočaraju se nedovoljnim brojem Facebook lajkova u prvih mjesec dana djelovanja, jednim blesavim komentarom ili nekom drugom nebitnom stavkom. Neke kriza uhvati taman kada im najbolje ide pa jednostavno ne uzmognu iz nekog neobjašnjivog razloga mjesecima s uma otkinut post il’ dva, brzinski prepržit i servirat na blog. Dođe ti samo da virtualno šutiš i promatraš, da te malo nema. Neke, kao mene nedavno, prignječe kojekakve manje zanimljive obveze, stvari koje se „moraju“ raditi na uštrb svega onoga što voliš. I tako, opravdanja su razna.

Blogerske blokade i druga životna zapinjanja / Naranča blog

Htjedoh samo reći da je u redu ako povremeno uzmete pauzu – ali svakako nađite način da se vratite u igru ako je to nešto u čemu nalazite zadovoljstvo, radilo se o pisanju bloga ili nečem desetom. Moram priznati da sam osjećala u zadnje vrijeme grižnju savjesti zbog neispunjavanja obećanja vezanog uz redovne objave postova srijedom i nedjeljom – životni se tempo najednom promijenio pa se pokazalo teškim dva puta tjedno objavljivati postove kojima bih i sama bila zadovoljna. Preporučila sam samoj sebi da malo olabavim i ne forsiram tamo gdje ne ide. No onda sam olabavila malo više i shvatila da mi je blog počeo zamirati. Čini se kako i u onome što volimo mora postojati određena razina organizacije i prisile želimo li da se stvari nastave kretati u željenom smjeru i onda kad nam baš i nije dan/tjedan/mjesec – nije dovoljno samo voljeti, potrebno se truditi, postavljati ciljeve, planirati i planirano provoditi u djelo. Mislim da je upravo nedostatak konkretnog plana kojim bi proveli u djelo svoje želje jedan od glavnim razloga što živote provedemo radeći ono što nas ne ispunjava. Postavimo si zato ciljeve, usitnimo ih, rasporedimo po danima i onda tvrdoglavo – korak po korak – krenimo prema onom nečem velikom i lijepom što nas čeka u daljini.

I tako sam ja odlučila ponovno početi poštivati pravilo srijede i nedjelje, ali se i maksimalno disciplinirati po pitanju svih drugih stvari koje volim raditi, a koje bi bilo lijepo pretvoriti i u posao. Ne želim da čekaju dok ja gutam prašinu tuđih planova i pokušavam ispuniti tuđa očekivanja.

Ne uzmemo li sami sebe dovoljno ozbiljno, ni drugi to neće, a želje će ostati tek snovi, mekano raspršeni u oblaku žaljenja nad našim glavama, spremnom proizvesti kišu svaki put kad životu iskreno pogledamo u oči.

Blogerske blokade i druga životna zapinjanja / Naranča blog

Da ne bih ja sad tu previše filozofirala, ja – koja sam još i sama u svemu ovome nedovoljno snalažljiva, podijelit ću s vama nekoliko savjeta iz knjige Tima Ferrissa „Četverostani radni tjedan“ koja mi je nedavno uletjela u život nekako baš u pravom trenutku i zbog koje sam na drugačiji način počela gledati na svoja svakodnevna zaduženja i aktivnosti. Savjeti se tiču postavljanja ciljeva i pronalaženja vremena za sve ono što volimo i želimo raditi, iskreno se nadam da ćete se malo trgnuti ako trenutno spavate.

  • Postavljajte nerealne ciljeve

Ferriss kaže kako je zapravo puno lakše napraviti nešto što bi većina nazvala nerealnim, nego nešto realno i opće prihvaćeno. Ciljati na osrednjost nešto je najgore što si možete učiniti jer je na razini „realnih“ ciljeva konkurencija prilično oštra pa tako ta vrsta ciljeva na kraju zahtjeva puno više vremena i truda. „Realni“ ciljevi nisu ni pretjerano inspirativni pa daju snage i volje tek za svladavanje nekoliko prvih poteškoća. Ako je potencijalni rezultat osrednji ili prosječan, takav će biti i vaš trud, kaže Ferriss. Za razliku od toga, na području „nerealnoga“ je jako malo konkurenata, a ciljevi te vrste znatno su inspirativniji i poticajniji.

Pecanje je najbolje tamo gdje je najmanje ribiča, a zahvaljujući kolektivnoj nesigurnosti svijeta lakše je zabijati golove dok se čitava ekipa nagurava na sredini terena. Za veće ciljeve naprosto vlada manja konkurencija.

T. Ferriss

  • Ne budite lijeni

Jedna od najupečatljivijih rečenica iz knjige, koja mi je baš fini šamar otriježnjenja lupila, u trenucima kad mi je kipjelo na sve strane i nisam znala kako više rastegnuti dan da sve stane:

Usporite tempo i imajte na umu ovo: većina stvari uopće nije bitna. Ako ste zatrpani poslom, to je oblik lijenosti – lijenog mišljenja i nepromišljenog djelovanja.

T. Ferriss

Neprestano vrludati u panici, pretrpavati se besmislenim obvezama i raditi sve nepromišljeno na najteži mogući način ne znači da sam vrijedna – jednostavno sam lijena napraviti reda u životu i koncentrirati se na prave stvari. Možda je malo okrutno to reći na ovaj način, al’ neka.

  • Odbacite nevažno

Na dnevnoj, tjednoj, mjesečnoj i svakoj drugoj bazi radimo gomile nevažnih stvari. Iz nekog se razloga bojimo biti plodonosni i učinkoviti pa kad znamo da bi nešto bilo dobro za nas, da bismo to nešto trebali napraviti želimo li biti sretniji – krenemo fino sve nešt’ okolo naokolo, „ček’ da prvo ovo napravim“, pa „ček’ još ovo“, pa „ček’ da dođe bolje vrijeme za to“. „Ček’ ček’“ do unedogled – do nikad. Ne znam za vas, ali ja to gotovo uvijek radim – uplašim se (ali ne želim to priznati), odgađam i tješim se tako što radim gomile nevažnih stvari.

Ako nešto nevažno radimo dobro, to neće postati važno.

Ako neki zadatak traži puno vremena, to ga ne čini važnim zadatkom.

T. Ferriss

U moru detalja lako se izgubiti, a nedostatak vremena je samo nedostatak prioriteta – i organizacije, kaže Ferriss. Fokusirajte se na bitno, ostalo ignorirajte.

Konkretan trenutak nikad nije optimalan za većinu važnih stvari u životu. Čekate li dobar trenutak da date otkaz? Zvijezde se nikad neće posložiti, a životni semafori nikada neće u istom trenutku zasvijetliti zeleno. Svemir se nije urotio protiv vas, ali neće se ni preznojiti da vam posloži sve kockice mozaika. Uvjeti nikada nisu savršeni. ‘Jednog dana’ možda znači naglu bolest zbog koje ćete snove odnijeti sa sobom u grob. Popis dobrih i loših strana podjednako je loš. Ako vam je nešto važno i želite to učiniti ‘jednog dana’, učinite to sada, a kurs prilagođavajte u hodu.

T. Ferriss

Sretno 🙂

naranča, naranča blog

Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin