Kad neuspjeh postane prilika

Svi mi volimo biti pohvaljeni, volimo kad se istaknu naši uspjesi, kad drugi žele čuti kako nam je nešto pošlo za rukom i sl. Tako sam i ja uživala u pozitivnim reakcijama i komentarima nakon prošlogodišnjeg predavanja na FFOS-u, nakon objave intervjua na Mirninom blogu i još u ponekoj sličnoj situaciji. No moram priznati da me istovremeno uvijek pomalo iznenadi i način na koji drugi ljudi vide to sve skupa. U njihovim je očima to sve nekako jednostavnije i ljepše, bez obzira na to što uvijek spomenem i onu drugu, manje lijepu stranu priče. Normalno, oni vide površinu, a ja sam uronjena u potpunosti. Nekad toliko da i ne primijetim od svih tih ispodpovršinskih događanja da sam nešto dobro napravila. I dok je uspjeh uvijek poželjna tema, nekako mislim da je neuspjeh podjednako važan dio svačije priče. I da o neuspjesima možda premalo pričamo, zbog čega i uspjeh i neuspjeh imaju pomalo nerealnu reputaciju.

O neuspjehu premalo pričamo i zbog toga što se većina ružnih stvari zaboravi kad dođu one dobre; pomalo zaboravimo koliko je put znao biti nemilosrdan kad dođemo do priželjkivanog cilja. Zato se ljudima koji nas slušaju može učiniti da nam je sve išlo super, da nije bilo padanja, odbijanja, poniženja.

A i bude nas sramota. Obično neuspjehe nekako nastojimo prikriti. I draže nam je kad drugi vide samo one sretne završetke, dobivene bitke. Kad ne vide pokidane živce, izgubljenu kosu, narušene odnose, propale planove, neuspjele suradnje, razdoblja bez novca, suze, strah, zabrinutost i sve ostale zavrzlame koje putem nastaju.

Mislimo obično da nešto nije u redu s nama kad doživimo neuspjeh. I onda ga skrivamo. I tako u krug – jedan po jedan. Naši nas neuspjesi onda polako počnu gasiti iznutra, počnemo odustajati – jer svima drugima ide nekako, samo nama nikako da krene. Moš misliti. Ne znate kako drugima ide. Pogotovo ako njihove živote pratite putem društvenih mreža i drugih medija. Ne vidite cijelu sliku. Zato manje gledajte uokolo, a više se koncentrirajte na sebe i na ono što zaista želite postići. Svoje neuspjehe naučite prigrliti kao dobru povratnu informaciju i smjernicu za dalje.

Kad neuspjeh postane prilika II

Znam da mnogi od vas zbog straha od neuspjeha dolaze u napast da nikad i ne pokušaju učiniti stvari koje bi trebali učiniti. Zato ovaj tekst – jer ne smatram neuspjeh nečim prestrašnim, dramatičnim i konačnim, nečim što nam se nikako ne bi trebalo događati. Štoviše, neuspjeh može biti itekako zdrav i koristan, ovisno kako se prema njemu postavimo. Dobro je dozvoliti si neuspjeh. Ne bojte ga se, pružite mu priliku da vas učini jačima, pametnijima, spretnijima.

Osobno sam u životu puno puta doživjela neuspjehe različitih vrsta – od onih vezanih za posao, do onih osobnih. Većina je tih neuspjeha ostala nevidljiva – neke sam prevladala novim pokušajima i izbrisala uspjehom, drugi su nastavili tiho postojati negdje u meni, plašeći me i usporavajući na način kojeg često nisam ni svjesna. I ja sam se svojih neuspjeha uglavnom sramila. No ne sramim se više.

Da, prije svih dobivenih poslova bili su deseci poslova koje nisam dobila, prije svih uspjelih pokušaja bili su oni uzaludni, prije dobrih poslovnih suradnji bile su one loše, prije sigurnosti i odvažnosti bili su strah i nesigurnost, prije zadovoljstva bilo je nezadovoljstvo, prije punog srca bilo je slomljeno srce, prije dobrog pisanja bilo je loše pisanje, prije pohvala i priznanja bile su kritike i neodobravanja. I neka su.

Kad neuspjeh postane prilika III

Neuspjesima dugujem koliko i uspjesima, možda čak i više. Jer uspjesi su fina i ugodna zona u kojoj se ponekad lako unjonjiti, uspavati, postati nerealan. Neuspjeh može biti šamar otrježnjenja, prilika da se lociramo i vidimo u kojem smjeru želimo dalje, poticaj za rad na sebi i prelazak na novi nivo. Na neuspjeh jednostavno treba računati, a onda kad stigne, ne raspršiti se u očaju nego si dati malo vremena i pogledati što to nismo dobro napravili, što bi mogli napraviti bolje, trebamo li nastaviti smjerom kojim smo išli ili napraviti neki zaokret. Neće vam možda nadoći svi odgovori. I ne moraju. Bitno je samo da ne postanete tragičari koji ili u svemu vide urotu protiv sebe ili u sebi vide ultimativni promašaj. Nikad ništa nije tako tragično i konačno. Ostanite realni. Neuspjeh je normalan i zdrav.

Ako ste do sada odustajali pri spoticanju na prvi neuspjeh, probajte promijeniti tu praksu i gledajte što se potom događa. Pokupite korisne informacije izrasle na negativnom iskustvu, ustanite se i nastavite hodati, ne odustajte. Padovi će se događati povremeno, a vi se potrudite da se svaki put ustanete i nastavite. Ako vam treba malo vremena da odležite nakon pada, dajte si ga, ali nemojte dozvoliti da vas to vrijeme na kraju pregazi. Krenite dalje. Osjetit ćete da postajete bolji, jači, snalažljiviji, otporniji. Nastavite hodati, promatrati, učiti, osluškivati sebe i budite sigurni da ćete s vremenom naučiti kako u središtu svakog neuspjeha ugledati priliku.

Ako sadržaje na Naranči smatrate korisnima i želite podržati moj rad novčanim iznosom po svom izboru, to možete učiniti putem PayPala! Hvala! (1)

Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati pošiljke dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!

Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin