Kao netko tko je sad već cijelo desetljeće duboko uronjen u online svijet (prvenstveno kroz posao i obrazovanje), ponekad se pitam možemo li u današnjem svijetu biti poslovno uspješni ako ne želimo biti ekstremno izloženi online.
Polazim od svog primjera. Ja ne želim biti na društvenim mrežama svaki dan. Ja ne želim biti viđena svaki dan. Ne želim objavljivati svaki dan. Ne želim svoje dijete objavljivati online (a tu se jako teško suzdržati jer je jaaako sladak, pametan i divan i svima se želim hvaliti). Ja ne želim plesati pred kamerom i snimati super smiješne reelse jer mi se to stvarno ne da. Ja znam da tako gubim dosta online pažnje koja bi dobro došla mom poslovanju. Ali me jednostavno nije briga.
Čudni stavovi za nekoga tko se inače bavi i marketingom, znam znam. U moju obranu, već dugo ne nudim usluge vezane za društvene mreže. Web stranice, blogovi i newsletteri za mene su pravi izbor.
I pitam se onda – mogu li postići uspjeh kakav želim postići ako sam takva tvrdoglava koza i ne želim igrati kako bog Algoritam kaže? Ne znam, ali evo već od same pomisli na nekakav inat nekakvom ćudljivom bogu mi srce malo jače poskoči pa ću se vjerojatno potruditi, u godinama koje dolaze, dokazati samoj sebi da mogu. 🙂
Društvenomrežna sapunica
Moram priznati da se silno čudim dok promatram što se to sve događa u online svijetu. Čudim se koliko toga na pladnju izlažemo nesvjesni posljedica. Čudim se koliko toga žrtvujemo za viewse i lajkove.
Guramo kamere u tople krevete svoje tek probuđene djece ne bi li na tim mekim, tako osobnim i divnim trenucima zaradili koji lajk više. Umjesto da pogasimo sve ekrane i punim se srcem prepustimo onome što zaista vrijedi.
Jer, vrijeme leti, djeca će brzo postati tinejdžeri koji će nas možda mrziti zbog svega onoga što smo o njima objavili online dok su bili mali.
Ljudi moji, ono što je na internetu objavljeno ne nestaje, čak ni kada vi to obrišete. Internet sve pamti, a mi prečesto zaboravljamo što smo sve u tom prostoru nadrobili.
Moram priznati da me jeza hvata od tih bujica sadržaja na društvenim mrežama, od toga kako se brzo smjenjuju jer bog Algoritam uvijek želi brže, jače, bolje.
Neki među nama lome se da bi mu udovoljili, plešu pred njim najbolje što znaju i nikada baš nikada ne smiju stati jer onda sve pada u vodi, onda ih bog zaboravlja. Mi svi ostali gledamo poput zombija, usporeno plješćemo i mumljamo – još još još.
Pokušavamo valjda nahraniti šupljine svog života tim mjehurićima društvenomrežne sapunice. A dovoljno je tako malo da ti mjehurići popucaju, da iza sebe ostave tek lokvice o koje će se lako poskliznuti svaka naša nada da smo barem nakratko uspjeli pobjeći od sebe samih.
Što kaže znanost o ekstremnoj online izloženosti
Odavno već postoje znanstvene studije i inicijative koje upozoravaju na štetnost pretjerane izloženosti društvenim mrežama, pogotovo za djecu i mlade.
Znanost je potvrdila da pretjerani boravak na društvenim mrežama dovodi do povećanog osjećaja anksioznosti, depresije i usamljenosti, osobito među mladima.
Fenomen FOMO (engl. Fear of Missing Out) postao je vrlo raširen zahvaljujući društvenim mrežama. Silno se bojimo da ne propustimo nešto važno u tuđim životima. Skrolamo skrolamo dok ne odskrolamo u ovisnost. Da, u pravu ovisnost. Harvard Medical School navodi da potreba za stalnom prisutnošću u virtualnom svijetu aktivira iste regije mozga koje su povezane s ovisnošću, što znači da pretjerano korištenje društvenih mreža djeluje gotovo kao kemijska ovisnost.
Što se tiče ljudi koji često objavljuju na društvenim mrežama, znanost kaže da većina njih s vremenom počne smanjivati stvarne, osobne interakcije zbog čega se počnu osjećati izolirano i usamljeno.
Također, što više objavljuju, to veći pritisak osjećaju da predstave svoj život u najboljem svjetlu, bez obzira na stvarno stanje. Ta snažna potreba da se zadovolje određena društvena očekivanja i da se život prikaže savršenim i onda kada to nije (a nikada nije) stvara popriličan stres i loše utječe na mentalno zdravlje.
Česta potreba za objavljivanjem dovodi i do fenomena “prekomjernog samootkrivanja”, što često rezultira žaljenjem zbog dijeljenja podataka koji nisu za svačije oči. Istraživanje iz 2023. godine, koje je provela organizacija Pew Research Center, pokazalo je da gotovo 40% korisnika društvenih mreža osjeća nelagodu zbog informacija koje su podijelili u prošlosti, a koje su se kasnije upotrijebile protiv njih ili su izazvale neugodnosti.
Ne smijemo zaboraviti to da su algoritmi dizajnirani tako da pojačavaju emocionalne reakcije korisnika kako bi ih zadržali na platformama što duže.
Istraživanje iz 2021. godine, objavljeno od strane American Psychological Associationa, pokazalo je da su ljudi koji češće objavljuju također skloniji impulzivnom ponašanju, uključujući i prekomjerno korištenje društvenih mreža. Ova ovisnost o objavljivanju i čekanju na reakcije drugih može dovesti do pojačanog osjećaja tjeskobe, pogotovo ako očekivane reakcije izostanu.
Može li drugačije?
Iako se ponekad čini da od svega ovoga ne možemo pobjeći, od te ekstremne izloženosti, pogotovo ako želimo biti poslovno uspješni, mislim da to ipak nije tako.
Nedavno sam otkrila rad Tine Primorac i njezin projekt Paresia. Žena je odlučila ne koristiti društvene mreže i postala još uspješnija u onome čime se bavi. Pročitajte baš ovaj njezin tekst.
Eto vam odličnog primjera!
Ne moramo plesati kako bog Algoritam svira.
Ako imamo volje, sigurna sam da možemo pronaći i način života, poslovanja, djelovanja koji ne zahtijeva od nas da žrtvujemo ono najljepše što imamo.
Meni je to moja privatnost, neprocjenjivi trenuci s mojim djetetom i drugim ljudima koje volim. Za mene je to sloboda da dišem, postojim i stvaram bez potrebe da neprestano nešto nekome pokazujem i dokazujem. Ne želim prostituirati ni iznajmljivati ono najvrjednije što imam kako bih privukla malo više online pažnje.
Možda pretjerujem. Možda nisam u pravu.
Znam samo da sam maknula veliki teret sa svojih leđa onoga dana kada sam si dala odobrenje da ne živim po algoritmu.
Piši mi – kakvi su tvoji stavovi o ovoj temi?
Pročitaj i ove tekstove:
Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!
Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.