O slovima na nebu i drugim neobičnim pojavama

Kad sam bila mala sanjala sam jedan san. Bilo je ljeto i bila je noć. Izašla sam van u svoje dvorište, rascvjetalo mirisno dvorište, i pogledala u nebo. A nebo. Nebo je bilo posuto milijunima malih svjetlećih slova. Treperila su onako kako trepere zvijezde. Bila su baš poput zvijezda. Ali su bila slova.

San se meni doimao toliko realnim da sam dugo uvjeravala svoje roditelje da se to stvarno dogodilo. A oni mene da je to nemoguće. Na kraju sam im povjerovala. Ali me sjećanje na taj san nikada nije napustilo.

Slova bliješte u kozmosu moje duše i uma otkada znam za sebe.

Čitati i pisati sam naučila vrlo rano. A čim sam naučila, počela sam pisati svoju prvu knjigu. Odustala sam brzo zbog jednog krivog uvjerenja – mislila sam da moja slova moraju izgledati baš onako kako izgledaju slova u knjigama i puno sam se oko njih namučila pa je to ubilo svu čar. Smorili me nebitni detalji, progutali priču. A možda je mogla biti dobra. Sjećam se samo da je trebala biti o istraživačici divljih životinja.

Školu sam jedva dočekala. Imala sam 6 godina i 18 kila. Doktorica se premišljala pustiti me ili ne jer sam, eto, bila tako mršava. “Ali jako bistro gleda”, utvrdila je. “Ona će se razboljeti ako ju ne pustite”, dobacila je moja mama koja je znala što mi škola znači. I tako – upalilo se zeleno, puštena sam u školu!

Sudbonosna je to odluka bila, tek danas vidim koliko. Te su godine zeleno svjetlo za školu dobile još neke djevojčice lake ko pero, bistrih pogleda, pametnih glavica. Upoznala sam ih u jesen 1994. u našem 1B, u Osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić u Andrijaševcima. One će postati i ostati moje najbolje prijateljice kroz desetljeća mjesečevih mijena što donose i odnose sve i svašta. Uz njih ja uvijek mogu biti ja.

U toj sam našoj školi više od ičega voljela pisati sastave, eseje, članke za školske novine, što god je trebalo. Pisanje mi je išlo lako, prirodno, i za njega sam dobivala samo pohvale. Pisanje je očito bilo moja supermoć. Tko bi rekao da ću samo nekoliko godina poslije, pod udarima pubertetski nesigurnosti i drama, negdje duboko pokopati svoje talente i snove.

Izabrala sam tada mrak i pogasila sva ona mala užarena slova.

Držala sam ih ugašenima dugo.

Da, završila sam hrvatski jezik i književnost, piskarala sam na faksu kad sam morala, nekad i mimo moranja. To je pisanje bilo prigušeno, obuzdano, skromno, često forsirano.

Mala su se svjetla počela paliti tek s Narančom 2015. godine. A što su se više palila, to sam se ja sve više bojala. Pa sam odlučila pisati za druge i ne imati vremena za pisanje o kakvom sam oduvijek sanjala.

I tako ja već godinama pišem, pisanjem zarađujem i na sigurnoj distanci držim sve ono što zapravo želim.

A želim pisati knjige. I to takve knjige koje će za milijune drugih upaliti mlijune malih svjetala na nebu.

Eto, rekla sam vam. Po prvi puta sam javno razotkrila svoj veliki san.

I ne samo to. Odlučila sam razmaknuti sva moranja i pretvaranja, sva opravdanja i izgovore. Odlučila sam čvrsto zagrliti ono što svijetli u meni od početka.

Pa kako bude. Ja probati moram. Da ne dođem do kraja puta i požalim. Neuspjeh ću si oprostiti, ali pasivnost nikada.

Pisat ću i neću se smarati nebitnim detaljima.
Pisat ću i neću se sputavati krivim uvjerenjima.
Pisat ću i svijetlit ću.

Jer dok pišem, ja se osjećam živom. Onako kako sam se osjećala dok sam imala 18 kila i dok je u mojim očima rastao svemir beskrajnih mogućnosti.

Jer dok pišem, ja se osjećam kao ja. Onako kako se osjećam u društvu najdražih ljudi.

Jer dok pišem, ja osjećam da samu sebe spajam negdje među zvijezdama. Za smisao. Za radost. Za vječnost.

Pisat ću.
Pišem.
Dišem.

Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!

Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.