Božić iz reklame / Naranča blog

Božić iz reklame

Prošle sam godine na blogu u širokom luku zaobišla božićnu tematiku, onako kako sam inače zaobilazila radovanje Božiću jer emotivno i psihičko božićno stropoštavanje lakše podnesem ako prethodno ne uzletim visoko ili ako ne uzletim uopće. I dok se većina već u studenom počne radovati sjajuckavostima svih boja i oblika, božićnm kolačima i svemu onome što ide uz to, meni se već u studenom ozbiljno koluta očima pri pomisli na neizostavan božićni kaos koji tek treba uslijediti.

Božićna sam jutra obično započinjala izvitoperenim loše naspavanim licem i očima nateknutima od plakanja, prazno zalijepljenima za ekran mobitela u kojem se odvija Facebook s hrpama pofotkanih toplih čarapa i dimećih šalica čaja, sudionicima brojnih cozy natjecanja u nekoliko lifestyle kategorija, čestitkama punima srceta, blagoslova itd. Ranijih godina bio je to samo ekran manje naprednog mobitela u koji su stizale nepregledne hrpe sms forwarduša na koje sam odgovarala podjednakom i lažnom razinom ushićenja, a u još ranijim godinama, onim djetinjim, bilo je to zadihano prozorsko staklo s čije je druge strane mirno padanje snijega lupalo kontrast svemu onome što se u kući događalo.

I ne, ne dolazim iz neke problematične obitelji, moja je obitelj sasvim normalna ili uobičajeno nenormalna, kako hoćete, i volimo se, ali jedno moram priznati – za Božić smo u potpunosti ludi.

Sigurna sam da nas ima više s ovakvim iskustvima i da ste se, poput mene, često pitali što nije u redu s vama i vašom obitelji, zašto pobenavite i ima li tomu lijeka. Vjerojatno se samo nikada nismo naučili nositi s pritiscima koje nosi moderno blagdansko raspoloženje jer, budimo realni, puno je tu sranja koja od čovjeka traže prelaženje fizičkih, psihičkih i financijskih granica (ili samo mislimo da traže), a sve da bi se postiglo nemoguće vakuumsko stanje savršenog Božića. Svi bi Božić iz reklame.

Božić iz reklame / Naranča blog

Iz nekoga suludog razloga u narodu postoji vjerovanje da za Božić sve mora biti onako kako inače nije, da se baš tad mora izmicati sav namještaj ne bi li se očistili svi kutevi kuće koji nam inače i ne padnu napamet, da se baš tad mora smaknut svaki i onaj tek rođeni kućni pauk i ukloniti svako prokleto nametničko zrnce prašine, da se baš tad mora napeći toliko mesine da je ima dosta za narednih sedam dana dok se svima ne počne povraćati od nje, da se baš tad mora natjecat sa susjedstvom i rodbinom u broju ispečenih kolača, da se baš tad mora biti nasmješen od jutra do mraka. Baš tad SVE mora biti savršeno i zato satri se, narode, jer mali će Bog sigurno navratiti i u tvoju kuću i vidjeti da ti ono milje ne stoji kako bi trebalo stajati i da ti onaj prozor nije dobro opran, a onda tko zna što bi se sve moglo dogoditi.

Uzmemo li u obzir i ostale nagomilane pritiske (posao, neisplaćene plaće, bolesti) nije čudo što ljudi u vrijeme Božića lako pucaju. U ozračju blagdanske napetosti postanemo lako zapaljivi, a usred zapaljenja nastaju i kvarovi pa se poput pokidanih mašina obično počnemo vrtjeti unazad, izbacujući grozne ostatke prošlih vremena, sve ono što zamjeramo jedni drugima godinama, desetljećima, sva razočaranja i ružne riječi. Sve to najednom postane vrlo aktualno i spremno nabiti se na nos svakome tko je na bilo koji način sudjelovao u našem životu.

Koliko sam puta poželjela dati sve ono meso, kolače i poklone za par sati mira i ugodnog obiteljskog okruženja, onakvog kakvo smo znali imati u sasvim obične dane, koje nitko nije najavljivao, koje nitko nije reklamirao.

I nije da nikada nismo pokušali učiniti ništa da spasimo Božić. Trudimo se svaki put, ali se svaki put nekako poskliznemo sami na sebe, na svoj stres i slabosti. Jedina dobra spoznaja tada je ona da Božić prolazi. Jutro poslije čudna se magla napetih živaca počne razilaziti iako sve još uvijek bude puno tragova onoga što smo počinili kao božićni vukodlaci. Nakon dva dana sve opet bude normalno, tek tu i tamo čovjek se potepne na sram il’ tugu zbog još jednog upropaštenog blagdana.

Ove godine ne slavimo zajedno. Svatko je na svojoj strani. Nedostajat će mi bez obzira na sve. Pitam se kako bi bilo da smo barem jednu godinu išli onako labavo i da nismo od Božića pravili big deal, da je manje toga sjajuckalo oko nas, a više u nama.

Ne dajte se raspametiti glupostima u razdoblju čudesa i šljokica, držite prioritete na oku i samo opušteno. 😉


Naranča Newsletter – za sve one koje osim informacija zanima i transformacija. Prijavite se putem kontakt forme i svakog će vas ponedjeljka ujutro na mailu dočekati pošiljka dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!


naranča, naranča blog

Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin

Oglasi

12 misli o “Božić iz reklame

  1. I moja obitelj je uobičajeno nenormalna ali svaki Badnjak od kad sam svjesna sebe bio je upravo ovakav kako ga ti opisuješ. Mama bi si natovarila toliko obaveza, nakuhavala bi i pekla kolača kao da na večeru doći svi ljudi koje smo ikad upoznali, onda bi pak bila nezadovoljna jer ne jedemo puno a ona je tako lijepo sve pripremila. Tradicionalni ligh fajt oko kićenja bora. Tu smo svi kriš – kraš sa svima, jer svatko ima svoju teoriju o najboljem rasporedu zvončića, kuglica i anđela. O pospremanju koje kreće 10 dana prije Božića da ne pričamo. Baš to što kažeš – svi smo na taj dan očekivali najbolji dan u godini, sve je moralo biti presuper i savršeno a naravno da tako nije bilo. A od nesposobnosti da se nosimo s tolikim nepotrebnim pritiscima ispalo bi baš totalno suprotno. Od kad ne živim s roditeljim (zadnjih 5 godina) stvari su drugačije. Ja dođem okititi bor i svi su jako sretni s tim, nemaju primjedbi. Mama priprema bitno manje hrane. Više smo fokusirani na kvalitetno provedeno vrijeme, ali i dalje zna zaiskriti zbog blagdanske napetosti koje je sve prisutna u kolektivnoj svijesti i htjeli ili ne, na ovaj ili onaj način ona dođe do nas. Ja ću i ove godine nastaviti upravo ovako kako si i ti napisala na kraju posta – opušteno, s fokusom na prioritetima 🙂

    Liked by 1 person

  2. Božićno ludilo 🙂 U biti blagdansko – jer kreće još nekoliko dana prije Badnjaka, a završava nakon Nove Godine. Previše fokusa i prioriteta na hranu i shopping … previše se to osjeća i u zraku, unatoč tome što neki odluče da neće više tako ove godine. Ne možeš to zaobići jer je ta atmosfera sveprisutna po ulicama i dućanima, među obitelji, prijateljima i poznanicima. Nažalost. Ja sam također nekako sa svojima uspjela to malo ublažiti i potaknuti mamu da se ne mora slomiti na taj dan. Također, oda kada više ne živim s roditeljima, a to je više od 10 g. Nekako je to sve skupa sada postalo ok. Da, ovaj proces sam započela davno, i lagano se sada nazire napredak, barem u našem domu. Ali, ljudi i zbivanja vani, na reklamama, na TVu i radiju …. prenaporno mi je to. Uglavnom, jako lijepo si sve opisala! I bilo bi super kad bi više ljudi obratili pažnju na to što kažeš – Ne dajte se raspametiti glupostima u razdoblju čudesa i šljokica, držite prioritete na oku i samo opušteno.

    Liked by 1 person

    1. Hvala, draga Slavenka 🙂 općenito mi sve to oko čega se pravi velika buka nekako upropasti doživljaj 😀 ali kao što kažeš, od toga se ne može pobjeći… ove godine idem malo drugačijim božićnim putem, valjda ću uspjet ostat cool XD

      Liked by 1 person

  3. Priznajem, i sama sam do koju godinu prolazila sve to o čemu pričaš. Borba s prašinom, pranje prozora, razmještanje namještaja i pravljenje mjesta za bor, jela da nam nakon 2 dana bude muka. Napetost, svađa, suze 😦
    Pa obilazak familije koju smo zadnji puta vidjeli za prošli Božić, krpanje pokidanih odnosa, jer pobogu, ne možeš Božić provesti u svađi…
    Ove godine smo odlučili provesti ga mirno, uzeli smo godišnji, ostajemo kod kuće, kuhat ću kao da je običan dan ne znam, jednoga lipnja, nema nikakvih velikih pospremanja, bor je okićen od prve adventske nedjelje, svaku večer pogasimo sva svjetla, osim lampica na boru, upalimo svijeću i uživamo. Mislim da će to djeci ostati više u sjećanju nego ludilo koje kod nekih traje dva, tri dana.
    Pokušaj i ti ovo vrijeme posvetiti sebi, ispuniti se, a nagraditi nas još pokojim tekstom 😉
    Želim ti sretne i mirne blagdanske dane :*

    Liked by 2 people

    1. Predobro, Mirna, mislim da je upravo to Božić kakav bi svatko poželio 🙂 i definitivno će djeci ostati u ljepšem sjećanju 🙂 i da, to s rodbinom koju viđaš dva puta godišnje i koju maratonski moraš obilaziti za Božić mi također nije jasno XD hvala ti puno na svemu 🙂 i ja tebi želim isto 🙂 a bit će i još koji tekst ovih blagdana 😉

      Sviđa mi se

  4. Meni su praznici kad JA to hocu, a ne kad svi ostali kazu da mora.
    Ne umem da se radujem jer je dan u godini kad to svi rade, vec samo kad sam radosna. Praznik je kad sam sa onima koje volim.
    Sve ti srecno zelim.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s