Po završetku jednog ugovora na određeno vrijeme, odem u tajništvo pokupiti papire i pozdraviti se s tetama koje tamo rade. One me dočekaše razdragane kao i uvijek, no s nešto tužnjikavijim pogledima jer se, eto, rastajemo. Pogledaju mene pa se pogledaju međusobno i u znak žaljenja što odlazim jedna od njih mi oda počast rečenicom „A bila je tako… diskretna!“, na što se ova druga složi dugačkim emotivnim „Daaaa“.
Nisam znala što na to reći, ostadoh zaprepaštena njihovom vizijom mene. Zar je to ta jedna riječ kojom bi me se ukratko opisalo? Osjećala sam se poput modernog higijenskog uloška. I nisam bila oduševljena. Ali nisu tete krive.
Diskretno sam se pozdravila i uputila na autobus, puštajući da mi njihove riječi odzvanjaju glavom dok ne pronađem sve moguće razloge njihova nastanka.
Imale su pravo, doista sam bila diskretna – na radnom sam mjestu nastojala biti nevidljiva, upijati gluposti i ne pokazivati nikome prikupljeno. Događale su mi se i ranije te diskretne faze, kad sam činila sve da ne privučem pažnju na sebe. Zašto? Obično iz dva, poprilično blesava, razloga – jer sam se bojala da će ljudi misliti da sam glupa i jer sam se bojala da će ljudi misliti da sam ružna.
Ti ljudi, čijeg sam se mišljenja bojala, bili su mi zapravo potpuno nebitni, no moje samopouzdanje bilo je tada toliko ispod nule da sam se i pred nebitnim bila spremna pokloniti. Samo kako bi me pustilo da se na miru zavučem duboko u svoju špilju na čijem su me ulazu “branili” strah od vlastitog mišljenja, strah od vlastitih potencijala, strah od promjene i strah od negativnih reakcija okoline.
Sebe nikada nisam smatrala glupom, ali sam se bojala ljudi koji svoju “pamet” grade izrugujući tuđe sposobnosti, mišljenja i stavove. Tako da sam se puno puta radije šuteći sakrila već jasno i glasno izrazila svoje mišljenje ili se usprotivila ljudima koji vole graktati glasno, agresivno i nimalo pametno.
Ipak, uz podosta vježbe i teškom mukom nabavljeno samopouzdanje, s vremenom sam izbrusila verbalnu iglu kojom sada lako mogu probušiti svakog nepuhanca. Ne isplati se šutjeti budalama. I baš mi bude žao kad vidim koliko dobrih i pametnih ljudi koje znam ostaje tiho, dok budale pričaju glasno na sve strane. Ljudi koji bi toliko toga dobroga mogli dati i reći, prepuštaju mjesto šupljinama.
A sad o ljepoti. Velik dio svih mojih nesigurnosti tijekom života proizlazio je iz uvjerenja da sam ružna. Zbog tog sam uvjerenja namjerno propustila puno lijepih trenutaka. Nisam vjerovala da ih zaslužujem. Da, blesavo do beskraja. Ali istinito. Godinama sam se iskopavala iz blata u koje sam se ukopala jer me priroda nije blagoslovila simetrijom. Oblikovala me, naime, na način koji nikako da dođe u modu (iako čujem da su u Japanu krivi zubi in) i to me godinama mučilo.
Danas mi je žao što sam si toliko patnje zadala ni zbog čega i što nisam bila opuštenija. I nažalost nisam jedina. Puno sam prelijepih ljudi upoznala koji negativno razmišljaju i govore o svom izgledu dozvoljavajući da im ta negativnost oduzme prilike, zadovoljstvo, radost.
Očito smo si popriličan kaos u glavama stvorili forsiranjem suludih standarda i nametanjem uvrnutih sustava vrijednosti. Naše nas nesigurnosti koštaju – u emocionalnom, duhovnom, ali i financijskom smislu.
No nema tog trenda ni brenda koji nas može učiniti više ili manje lijepima ako ljepotu doživljavamo i prakticiramo na pravi način. Ljepota je subjektivna i doista dolazi iznutra – ona je osjećaj, energija kojom zračite, način na koji živite svoj život. Ljepota je u samopouzdanju, iskrenosti, u dobronamjernosti, u odvažnosti, u različitosti. Ljepota nastanjuje svakoga od nas i ne stane u male kalupe prolaznih trendova. Njegujte i volite ono po čemu ste drugačiji. U tome je vaša snaga.
A ako vas, kao mene nekada, prečesto gnjavi i sputava uplašena verzija vas samih, odajte joj počast jednim nježnim “A bila je tako diskretna” uzdahom i bacite ju niz prvu rijeku. Zaslužujete živjeti jače, bolje, sretnije.
I ne bojte se svega onoga što možete postići, ne bojte se osobe kakva biste željeli postati. Ne tražite dopuštenje, ne tražite potvrdu vrijednosti. Prigrlite sami sebe i pokažite nam se u najboljem, najiskrenijem svjetlu.
Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati pošiljke dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!
Naranča blog 
A ponekad si mislim da sam samo ja baš takva 😉 Hvala na iskrenosti i divnoj poruci na kraju, taman je dobro došla! Ja sam još u fazi brušenja verbalne igle, ali kažeš može se? 🙂
Super tekst draga Ivana!
Sviđa mi seLiked by 3 people
hvala, Mirna! 🙂 you can do it! 😀 ❤
Sviđa mi seSviđa mi se
Evo…..čitam i ko da vidim sebe…uvijek tiha, nesigurna, nenametljiva i ne daj Bože da privučem pažnju na sebe! XD Imala sam takve faze i “probleme”, i to godinama. Onda se polako počelo sve mijenjati u mojoj glavi, malo i uz pomoć divnih ljudi koje imam kraj sebe a rekla bih ja da to dođe i s godinama 😉 Nije da sam sad totalna suprotnost, nisam, nije to u mom karakteru, ali jednostavno shvatiš da si se opterećivao sa hrpom gluposti i da uopće nije važno što drugi misle o tebi, pogotovo ne neki nevažni ljudi, nego da je najbitnije što TI misliš. I kad si složiš neke stvari u glavi i počneš se ponašati u skladu s tim….sve krene!….pomisliš….samo od sebe…ali nije…nego si TI pokrenula te stvari! I ta spoznaja ti onda da samo još veći vjetar u leđa 🙂
Mislim da svi mi imamo problema sa samopouzdanjem, kad-tad, zato trebamo raditi na sebi i ne dopustiti da nas drugi “gaze”. Mozak je čudesna stvarčica, trebamo ga iskoristiti da radi nama u prilog 😉
Al sam se raspisala….a zapravo sam htjela reći da ti je post super 🙂 podiže! 🙂 Bjutilogija divna kao i uvijek ❤
Sviđa mi seLiked by 2 people
Hvala, Vlatka moja draga! 🙂 baš to što kažeš, mozak je čudesna stvarčica i štošta se njime da preoblikovat 🙂 ❤ a i dobri ljudi oko nas puno znače 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
Sebe nikada nisam smatrala glupom, ali sam se bojala ljudi koji svoju “pamet” grade izrugujući tuđe sposobnosti, mišljenja i stavove – u ovome sam se našla u potpunosti! I ja sam uvijek bila “diskretna” 🙂 Još uvijek budem takva ponekad, no ponekad i ne. Dosta mi je 🙂 Baš sam danas imala jednu situaciju u kojoj nisam bila nimalo diskretna, toj ljudskoj gluposti sam morala stati na rep; nisam preponosna kako sam reagirala, ali mi je drago da jesam!
P.S. velika mi je čast pročitati link na svoj post u okviru ovako jakog i odličnog teksta koji si napisala, hvala ti ❤
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala tebi, Slavenka! 🙂 taj mi je tvoj tekst jedan od najdražih! a što se tiče ovog što kažeš da nisi bila preponosna, kužim skroz XD ja isto nekad znam puknuti na gluposti pa ispadnem iz kontrole haha onda mi kasnije bude čudno… al stvar je u tome da neki ljudi drugačiji jezik ne razumiju 😀 ne brini :*
Sviđa mi seLiked by 1 person
Odlično si ovo napisala! Platon je rekao da pametni ljudi govore kad imaju nešto za reći dok budale govore samo da nešto kažu. Uvijek sam se toga držala dok nisam shvatila da ovi glasni prolaze puno bolje od nas tihih i “diskretnih” unatoč tome što manje znaju ali se ne boje da ih se čuje pa sam sam se i ja riješila straha od toga što netko misli o meni. Na samopouzdanju treba raditi, to je vježba i stav u glavi. Fake it till’ you make it.
A što se izgleda tiče, ni oko toga se ne treba zamarati. Moramo biti zadovoljni s onim što imamo jer je ljepota čisto subjektivan pojam, a simetrija precijenjena (ja npr.ne volim simetriju ni u čemu, dosadna mi je). Samo budi ti i budi zadovoljna sobom i nastavi super pisati 🙂
Sviđa mi seLiked by 2 people
Hvala, Ivana, na svemu! 🙂 slažem se u potpunosti s ovim što si rekla 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
Genijalan post. Kao da opisuješ mene. Toliko puta sam trošila vrijeme da se svidim ljudima koji su nebitni. Često puta šutim jer mi se ne ulazi u rasprave s ljudima koji uživaju u nadmudrivanju (da ne upotrijebim neku prostu riječ).
Sve u svemu super i ohrabrujuće.
Sviđa mi seLiked by 1 person
e baš mi je drago ako je ohrabrujuće 🙂 hvala puno, Dunja! i dobrodošla na Naranču! radujem se bacanju oka na tvoj blog 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
I ja se radujem druženju u cyberspaceu.😀
Sviđa mi seLiked by 1 person
Odličan, odličan tekst! Mislim da smo svi imali takvu fazu bar jednom u životu 😃 drago mi je da sam naletila na tebe! Čitam i dalje 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala ti puno, draga Mirma 🙂 i meni je drago da si tu, dobrodošla 🙂 Čitamo se!
Sviđa mi seSviđa mi se
Uh…Ista sam bila do pre par godina. Od kada sam dobila decu nekako sam se i po tom pitanju promenila, mada imam još uvek faze kada se povučem pred “ovima što glasno grakću”. Ranije sam stalno bila vođena mišlju “šta će pomisliti neko” ako uradim nešto ili kažem, pa sam više ćutala. Sad više ne, graknem i ja kao vrana.
Odličan je tekst, baš sam se pronašla!
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala puno, draga Sanja! 🙂 tako i treba 😀 nemam još djecu, ali mi se prema iskustvima prijateljica i poznanica nekako čini da djeca baš dobro djeluju na samopouzdanje 🙂 žena je valjda svjesnija tada da mora moći pokazati kako se zauzeti za sebe, pa i za svoje bližnje… u svakom slučaju, svaka čast 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se