A bila je tako diskretna

Po završetku jednog ugovora na određeno vrijeme, odem u tajništvo pokupiti papire i pozdraviti se s tetama koje tamo rade. One me dočekaše razdragane kao i uvijek, no s nešto tužnjikavijim pogledima jer se, eto, rastajemo. Pogledaju mene pa se pogledaju međusobno i u znak žaljenja što odlazim jedna od njih mi oda počast rečenicom „A bila je tako… diskretna!“, na što se ova druga složi dugačkim emotivnim „Daaaa“. Nisam znala što na to reći, ostadoh zaprepaštena njihovom vizijom mene. Zar je to ta jedna riječ kojom bi me se ukratko opisalo? Osjećala sam se poput preminulog modernog higijenskog uloška. I nisam bila oduševljena. Ali nisu tete krive. Diskretno sam se pozdravila i uputila na autobus, puštajući da mi njihove riječi odzvanjaju glavom dok ne pronađem sve moguće razloge njihova nastanka.

Imale su pravo, bila sam doista diskretna – na radnom sam mjestu nastojala biti nevidljiva, upijati gluposti i ne pokazivati nikome prikupljeno. Događale su mi se i ranije te diskretne faze, kad sam činila sve da ne privučem pažnju na sebe. Zašto? Obično iz dva temeljna, poprilično blesava, razloga – jer sam se bojala da će ljudi misliti da sam glupa i jer sam se bojala da će ljudi misliti da sam ružna. Ti ljudi, čijeg sam se mišljenja bojala, bili su mi zapravo potpuno nebitni, no moje samopouzdanje bilo je tada toliko ispod nule da sam se i pred nebitnim bila spremna pokloniti samo kako bi me pustilo da se na miru  zavučem duboko u svoju špilju na čijem su me ulazu “branili” strah od vlastitog mišljenja, strah od vlastitih potencijala, strah od promjene i strah od negativnih reakcija okoline.

0jvgi1ccvwm-daniel-monteiro

Sebe nikada nisam smatrala glupom, ali sam se bojala ljudi koji svoju “pamet” grade izrugujući tuđe sposobnosti, mišljenja i stavove, tako da sam se puno puta radije šuteći sakrila već jasno i glasno izrazila svoje mišljenje ili se usprotivila ljudima koji vole graktati glasno, agresivno i ni malo pametno. Uz podosta vježbe i teškom mukom nabavljeno samopouzdanje fino sam uspjela izbrusiti verbalnu iglu kojom sad probušim svakog napuhanog, napornog egomanijaka što mi pokuša lebdjeti nad glavom. Ne isplati se šutjeti budalama. I baš mi bude žao kad vidim koliko dobrih i pametnih ljudi koje znam ostaje tiho, dok budale pričaju glasno na sve strane. Ljudi koji bi toliko toga dobroga mogli dati i reći, prepuštaju mjesto šupljinama. Ne tražite dozvolu za postojanje ni od koga i izborite se za svoja prava. Oslobodite se krivih uvjerenja za koja znate da nemaju nikakvog smisla, uvjerenja koja vas bespotrebno koče, odaberite biti hrabri i sretni. Činite dobro, ne trpite sranja (ni svoja ni tuđa), kaže Bety s Bjutilogije, a ja se u potpunosti slažem s njom. Bety u svom videu (kojeg svakako pogledajte) naglasak ne stavlja na sranja koja “moramo” trpjeti od drugih, nego na ona koja trpimo od samih sebe, a koja su zapravo jedina problematična. Kad riješimo njih, riješili smo sve! Ne budimo, dakle, samima sebi najveća prepreka.

Najbolje je biti uporan, ali pristojan. Ponavljajte svoju objavu, ali nježnim glasom. Svojim najmračnijim i najnegativnijim unutarnjim glasovima obratite se onako kako se pregovarač u situaciji s taocima obraća nasilnom psihopatu: smireno, ali čvrsto. Što je najvažnije, nemojte uzmicati. Ne možete si dopustiti da uzmaknete. Život zbog kojeg pregovarate kako biste ga spasili vaš je vlastiti.

Elizabeth Gilbert

A sad o ljepoti. Velik dio svih mojih nesigurnosti tijekom života proizašao je iz uvjerenja da sam ružna. Zbog tog sam uvjerenja namjerno propustila puno lijepih trenutaka. Nisam vjerovala da ih zavrjeđujem. Da, blesavo do beskraja.  Ali istinito. Godinama sam se iskopavala iz blata u koje sam se ukopala jer me priroda nije blagoslovila simetrijom. Oblikovala me, naime, na način koji nikako da dođe u modu (iako čujem da su u Japanu krivi zubi in) i to me godinama mučilo. Danas mi je žao što sam si toliko patnje zadala ni zbog čega i što nisam bila opuštenija. Često me znalo zaprepastiti i to što ljudi koje sam smatrala izrazito lijepima o svom izgledu imaju također poprilično negativno mišljenje koje ih u mnogočemu koči, što će reći da smo si popriličan kaos i pomutnju napravili s forsiranjem suludih standarda i namjetanjem uvrnutih sustava vrijednosti. Naše nas nesigurnosti koštaju, u emocionalnom, duhovnom, ali i financijskom smislu (preporučam tekst Kako vam trendovi i brendovi prodaju stvari?). Ljepota je subjektivna i doista dolazi iznutra – ona je osjećaj, energija kojom zračite, način na koji živite svoj život. Ljepota je u svakome od nas. Njegujte i volite svoju posebnost.

63yvmrl2d6g-alejandro-alvarez

I pogledajte sad onu dosadašnju uplašenu verziju sebe, odajte joj počast jednim nježnim “A bila je tako diskretna” uzdahom (jer i ona vas je ipak nečemu naučila) i bacite ju niz prvu rijeku. Zaslužujete živjeti intenzivnije, bolje, sretnije. I ne bojte se svega onoga što možete postići, ne bojte se osobe kakva biste željeli postati (preporučam tekst Tko je ta osoba koja se silno želi ostvariti u meni). Ne tražite dopuštenje, ne tražite potvrdu vrijednosti. Prigrlite sami sebe i pokažite nam se u najboljem, najiskrenijem svjetlu.

Don’t ask what the world needs. Ask what makes you come alive, and go do it. Because what the world needs is people who have come alive.

Howard Thurman


Naranča Newsletter – za sve one koje osim informacija zanima i transformacija. Prijavite se putem kontakt forme i svakog će vas ponedjeljka ujutro na mailu dočekati pošiljka dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!


naranča, naranča blog

Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin

Oglasi

15 misli o “A bila je tako diskretna

  1. A ponekad si mislim da sam samo ja baš takva 😉 Hvala na iskrenosti i divnoj poruci na kraju, taman je dobro došla! Ja sam još u fazi brušenja verbalne igle, ali kažeš može se? 🙂
    Super tekst draga Ivana!

    Liked by 3 people

  2. Evo…..čitam i ko da vidim sebe…uvijek tiha, nesigurna, nenametljiva i ne daj Bože da privučem pažnju na sebe! XD Imala sam takve faze i “probleme”, i to godinama. Onda se polako počelo sve mijenjati u mojoj glavi, malo i uz pomoć divnih ljudi koje imam kraj sebe a rekla bih ja da to dođe i s godinama 😉 Nije da sam sad totalna suprotnost, nisam, nije to u mom karakteru, ali jednostavno shvatiš da si se opterećivao sa hrpom gluposti i da uopće nije važno što drugi misle o tebi, pogotovo ne neki nevažni ljudi, nego da je najbitnije što TI misliš. I kad si složiš neke stvari u glavi i počneš se ponašati u skladu s tim….sve krene!….pomisliš….samo od sebe…ali nije…nego si TI pokrenula te stvari! I ta spoznaja ti onda da samo još veći vjetar u leđa 🙂
    Mislim da svi mi imamo problema sa samopouzdanjem, kad-tad, zato trebamo raditi na sebi i ne dopustiti da nas drugi “gaze”. Mozak je čudesna stvarčica, trebamo ga iskoristiti da radi nama u prilog 😉
    Al sam se raspisala….a zapravo sam htjela reći da ti je post super 🙂 podiže! 🙂 Bjutilogija divna kao i uvijek ❤

    Liked by 2 people

  3. Sebe nikada nisam smatrala glupom, ali sam se bojala ljudi koji svoju “pamet” grade izrugujući tuđe sposobnosti, mišljenja i stavove – u ovome sam se našla u potpunosti! I ja sam uvijek bila “diskretna” 🙂 Još uvijek budem takva ponekad, no ponekad i ne. Dosta mi je 🙂 Baš sam danas imala jednu situaciju u kojoj nisam bila nimalo diskretna, toj ljudskoj gluposti sam morala stati na rep; nisam preponosna kako sam reagirala, ali mi je drago da jesam!

    P.S. velika mi je čast pročitati link na svoj post u okviru ovako jakog i odličnog teksta koji si napisala, hvala ti ❤

    Liked by 1 person

    1. Hvala tebi, Slavenka! 🙂 taj mi je tvoj tekst jedan od najdražih! a što se tiče ovog što kažeš da nisi bila preponosna, kužim skroz XD ja isto nekad znam puknuti na gluposti pa ispadnem iz kontrole haha onda mi kasnije bude čudno… al stvar je u tome da neki ljudi drugačiji jezik ne razumiju 😀 ne brini :*

      Liked by 1 person

  4. Odlično si ovo napisala! Platon je rekao da pametni ljudi govore kad imaju nešto za reći dok budale govore samo da nešto kažu. Uvijek sam se toga držala dok nisam shvatila da ovi glasni prolaze puno bolje od nas tihih i “diskretnih” unatoč tome što manje znaju ali se ne boje da ih se čuje pa sam sam se i ja riješila straha od toga što netko misli o meni. Na samopouzdanju treba raditi, to je vježba i stav u glavi. Fake it till’ you make it.
    A što se izgleda tiče, ni oko toga se ne treba zamarati. Moramo biti zadovoljni s onim što imamo jer je ljepota čisto subjektivan pojam, a simetrija precijenjena (ja npr.ne volim simetriju ni u čemu, dosadna mi je). Samo budi ti i budi zadovoljna sobom i nastavi super pisati 🙂

    Liked by 2 people

  5. Genijalan post. Kao da opisuješ mene. Toliko puta sam trošila vrijeme da se svidim ljudima koji su nebitni. Često puta šutim jer mi se ne ulazi u rasprave s ljudima koji uživaju u nadmudrivanju (da ne upotrijebim neku prostu riječ).
    Sve u svemu super i ohrabrujuće.

    Liked by 1 person

  6. Uh…Ista sam bila do pre par godina. Od kada sam dobila decu nekako sam se i po tom pitanju promenila, mada imam još uvek faze kada se povučem pred “ovima što glasno grakću”. Ranije sam stalno bila vođena mišlju “šta će pomisliti neko” ako uradim nešto ili kažem, pa sam više ćutala. Sad više ne, graknem i ja kao vrana.
    Odličan je tekst, baš sam se pronašla!

    Liked by 1 person

    1. Hvala puno, draga Sanja! 🙂 tako i treba 😀 nemam još djecu, ali mi se prema iskustvima prijateljica i poznanica nekako čini da djeca baš dobro djeluju na samopouzdanje 🙂 žena je valjda svjesnija tada da mora moći pokazati kako se zauzeti za sebe, pa i za svoje bližnje… u svakom slučaju, svaka čast 🙂

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s