Jelena Bašević – putovati sa snovima u koferima

Velike misli ponekad zahtijevaju velike krajolike, nove misli nova mjesta. Razmišljanja okrenuta nama samima, koja bi inače bila sklona izvjesnoj tromosti sada su potpomognuta protokom krajolika (…) Nakon sati sanjarenja u vlaku može nam se činiti da smo se vratili sebi samima, da smo ponovno došli u doticaj s osjećajima i idejama koji su nam važni. Naša kuća nije nužno ono mjesto gdje ćemo se najprije susresti sa svojim istinskim ja. Namještaj nam ne dopušta da se mijenjamo jer se ni on ne mijenja; domaće okruženje drži nas prikovane za osobu kakva smo u svakodnevnom životu, ali to ne mora biti netko tko mi u biti jesmo. 

Alain de Botton

Pripremajući se za ovaj post i razmišljajući o ljudskoj potrebi za putovanjima, ali i činjenici da se rijetko za ista odlučujemo u onom pravom putničkom (ne turističkom) smislu, dohvatila sam se ponovno knjige Davora Rostuhara Degustacija slobode u kojoj on, pozivajući se na čitav niz autora, ali i vlastito (doista bogato) putničko iskustvo, nastoji naći odgovor na pitanja zašto putujemo i kako time mijenjamo svijet. Objašnjavajući povezanost slobode i putovanja, Rostuhar kaže kako se putovanjem oslobađamo svih onih kalupa, rutine i obrazaca kojima nas opterećuje svakodnevica, puštajući tako da se u novom prostoru i u novim uvjetima snađemo sami sa sobom i zapitamo tko smo doista. Putujući zapravo rastežemo svoj duh i um, shvaćamo da nismo u centru svemira, vraćamo povjerenje u svoju pokretačku snagu, testiramo i probijamo vlastite granice.

Putujući, čovjek traži i upoznaje samoga sebe. Odlazi da bi se vratio gledajući novim očima, ali i naučio cijeniti ono što ima jer ponekad je, kako kaže Goethe, ljepota izbliza nevidljiva.

Put omogućuje eksperimentiranje sa željenim idealom života. Ono što u svakodnevici izgleda toliko daleko, na putu postaje moguće. Iako često mislimo da odlazeći na put odlazimo na mjesto gdje imamo manje, prioriteti se razmjeste posve drugačije.

Davor Rostuhar

Da je putovanje snažan pokretač unutarnjih promjena jako dobro zna i Jelena Bašević, autorica bloga Snovi u koferima (Facebook stranica) na kojem piše upravo o svojim putničkim iskustvima, o načinu na koji je svako putovanje približi njoj samoj, o mjestima i svim onim slučajnim i namjernim prolaznicima koji joj, kako kaže, otvaraju životne puteve. Naravno, malo mi je trebalo da se u ovaj blog zaljubim. Energija kojom zrači i tekstovi pisani na pitak, zanimljiv i povremeno poetičan način jednostavno vas vuku da se nanovo vraćate. Na blogu ćete, dakle, pronaći putopise koji sadrže Jelenine dojmove s putovanja, ali i savjete koji vam mogu olakšati putovanje, razmišljanja o pozitivnim i negativnim aspektima putničkim navika, priče drugih putnika i blogera, dojmove o rodnom gradu i sl.

Inače, Jelena je profesorica španjolskog jezika i književnosti (pa je i jedan dio bloga preveden na španjolski) koja se osim pisanjem bloga bavi digitalnim oglašavanjem i marketingom na društvenim mrežama. Rođena je u Beogradu, no dio svog odrastanja duguje Madridu. Motivaciju i inspiraciju pronalazi u knjigama i slučajnim razgovorima, a prije svega u putovanjima na koja uvijek odlazi sa snovima u koferima. 🙂 No, kako kaže u svom tekstu Blogom oko sveta za 365 dana, uvidjela je da joj i pisanje budi slične osjećaje kao i putovanja pa ih u spomenutom tekstu uspoređuje na vrlo zanimljiv način naglašavajući kao prvo i osnovno – „ne čekajte da se sve kockice slože da biste krenuli na putovanje (čitajte: da biste počeli da pišete blog, odnosno da radite ono u čemu uživate).“

Iznimno mi je drago što sam s Jelenom imala priliku porazgovarati pa joj se i ovim putem zahvaljujem na vremenu i susretljivosti, a evo što je o putovanjima, pisanju i životu općenito podijelila s nama! 🙂

• Kako je i zašto počela tvoja putnička priča? Kakav značaj za tebe imaju putovanja?

Ne znam kada je tačno počela. Čini mi se da je na razne načine oduvek prisutna u mom životu. Još dok sam bila mala, bila mi je privlačna priča o pticama selicama, pa onda i o ljudima koji putuju sa snovima u koferima. Poslednjih nekoliko godina počela sam intenzivnije da putujem, da uživam u putovanjima i da dozvoljavam da me menjaju. Mislim da je najveći značaj putovanja u novoj energiji i i promenama koje nam mogu doneti. Povratak sa svakog putovanja donosi mi neku novu perspektivu na mene samu i na moj svet.

• Treba li čovjek imati puno novca da bi mogao putovati svijetom?

Apslutno ne! Toliko sam priča čula o ljudima koji putuju sa vrlo malo sredstava. Čak sam i upoznala Španca koji je obišao ceo svet pešice. Novac uložen u putovanje nije proporcionalan provodu niti našem uživanju. U današnje vreme postoji toliko toga što nam olakšava putovanja i smanjuje troškove. Pomenuću samo Couchsurfing, ili BlaBla car tako da putovanja mogu biti vrlo jeftina, ako ih dobro isplaniramo.

• Kakva putovanja voliš i koja bi putnička iskustva voljela istaknuti?

Najviše volim da putujem tamo gde nekoga poznajem. Tako dobijem dodatnu motivaciju da istražim neko mesto. Jedno od najlepših putovanja bilo je u Rim kod mog prijatelja, a povod je bio koncert njegovog benda. Upoznala sam njegovu porodicu, prijatelje i njegov kvart, ali i ovaj velelepi grad. Tako je sada Rim za  mene mnogo više od Koloseuma, Fontane di trevi ili Piaca Navone jer ga povezujem sa svojom ličnom pričom. Slično je bilo sa mnogim drugim gradovima i državama i na blogu upravo pišem o tom spoju ličnog i opšteg.

• Postoji li grad/mjesto uz koji/koje si posebno vezana?

Da, to je Madrid! U ovom gradu sam studirala, upoznala ljude, kulture, stekla obrazovanje i prijatelje za ceo život. Imam običaj da kažem da ću celog života živeti jednom nogom u Beogradu, drugom u Madridu i to se vremenom potvrđuje jer sam za Madrid u poslednje vreme i poslovno vezana.

• Kako diše Europa? Kako političke, društvene i ekonomske napetosti utječu na putnike?

Utiču više na turiste, nego na putnike. To je razlika koju uvek volim da istaknem. Putnici istražuju, pa će putovati i tamo gde je ekonomska situacija loša jer žele da upoznaju realni život gradova i ljudi. Naravno, ovde ne mislim na mesta koja nisu bezbedna. Evropa je mala u odnosu na ostale kontinente, istovremeno i slična i raznolika i to je čini posebnom.

• Kako je nastao tvoj blog Snovi u koferima i kakva ti je iskustva donio blogerski svijet?

Blog je nastao onda kada sam shvatila da na njemu mogu da objedinim stvari u kojima naviše uživam, a to su putovanja, strani jezici i pisanje.  Putovanja imaju posebno mesto zato što mi omogućavaju da koristim strane jezike i da prikupljam materijal za pisanje. Od kada sam pokrenula blog, putovanja kao da su dolazila sama, poznanstiva sa svetskim putnicima, drugim blogerima. Međutim, ono najlepše je zadovoljstvo koje osetim svaki put kada objavim tekst ili kada mi neki čitalac javi kako sam uspela da prenesem neku svoju ideju i vedrinu pogleda na svet.

• Poznavateljica si španjolske književnosti – koje bi suvremene španjolske autore izdvojila i što najčešće čitaš?

Mogla bih da izdvojim mladog španskog pisca Huana Gomesa Barsenu (Juan Gómez Bárcena), sa kojim sam se družila u Madridu. Njegove knjige nisu prevedene na našim prostorima, ali verujem da će se to desiti uskoro i da ćemo moći da upoznamo nešto zaista sveže sa španske književne scene. Inače, u poslednje vreme najviše čitam psihologiju i putopise, a posebno bih istakla knjigu koja je na pola puta između putopisa i popularne psihologije: „Hektor u potrazi za srećom“ čiji je autor Francuz Fransoa Lelor.

• Ti putuješ sa snovima u koferima i tvoji snovi na neki način aktivno sudjeluju u svemu. No većina ljudi svoje snove čuva zaboravljene, u nekim prašnjavim torbama pod krevetom – kako se oduprijeti takvom scenariju?

Poenta je da se zapitamo šta želimo da radimo i u čemu najviše uživamo. Često ćemo odgovore naći kada se prisetimo čime smo se bavili kao deca. Mislim da je u tome ključ, da sačuvamo dete u sebi koje mašta i koje se nada najboljem, ali i da snove prilagodimo svetu u kome živimo.  Na pola puta između te dve krajnosti dešavaju se najbolje stvari.

• Kakvi su ti budući planovi?

Volela bih da u toku ove godine odputujem u dve meni nepoznate zemlje. Što se bloga tiče, nadam se da će do kraja godine u celini biti dostupan i na španskom, kao i da ću unaprediti neke tehničke aspekte.

• Tvoj recept za bolji svijet? 🙂

Bolje misli dovešće do boljeg sveta. 🙂

Pratite Snove u koferima i, kako kaže Jelena, ne zaboravite da je početak avanture u vama! 😉

 

Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin