Ono čega nemam – zahvalnost

naranča, naranča blog, kako biti sretan, kako biti zahvalan, zahvalnost, pozitivan stav, sreća

Zahvalnost je opipljiva sila. Što je više osjećate, nalazit ćete više razloga da je osjećate. Zahvalnost je čudesna sila, poput čarobnog magneta koji prikuplja a onda i privlači toliko mnogo više nego ste već primili. Ona je poput žive energije koja vam osvjetljava put kako biste postali mnogo više od onoga što ste već iskusili.

Norman Vincent Peale

Sve mi se češće događaju jureći dani pretrpani uobičajenim svakodnevnim zavrzlamama, dani koji me privode svom kraju čvrsto stegnutu u milijune zapetljanih misaonih konaca. Mozak tada vrti sto na sat tražeći sretnija životna rješenja i često zaboravlja disati. Dani su to u kojima se živci brzo troše, postaju mala prozirna vlakanca, pucaju glasno i ostavljaju me bez kontrole u vrtnji koja remeti moju, ali i obližnje životne ravnoteže.

Na kraju se takvih dana obično samo urušim na krevet i u sekundi prepustim tihom, tamnom i mekom nestajanju. Jutra što uslijede obično započinju šokantno i zgužvano, sa stotinama iritantnih „moram“ glasića u pozadini. Prikačim se na pokretnu vrpcu života i krenem ne znajući često što zapravo radim i valjaju li išta ti moji planovi.

Borbe, žurbe, nemiri u kojima vječno nečega fali – vremena, novca, sreće. Vremena u kojima gledam samo u ono čega nemam. A to čega nemam nije ludo pa da mi dođe jer vidi kako tretiram sve ono što imam. Tko bi uopće htio biti dio te zapostavljene ekipe? Zašto to radim? Zato što uglavnom svi to rade. Naučeni smo koncentrirati se uvijek intenzivnije na ono što nemamo, već na ono što imamo. Svi su suvremeni principi (društveni, ekonomski, psihološki, fiziološki) utemeljeni na pretjeranoj potrebi za onim čega nemamo. Pa smo sve depresivniji, pohlepniji, nezadovoljniji, gladniji.

Zahvalnost. Jednostavna i moćna. Podcijenjena i zaboravljena. Zahvalnost na ovome danu, na ovoj kući, na hrani koju jedem, na vodi koju pijem, na odjeći koju nosim, na bićima koja me vole, na zdravlju, na dobrim i lošim iskustvima, na mislima, na proljeću, na zraku, na zalascima sunca, na cvrčcima, na fascinantnim životnim procesima, na čudesima koja nas sve prožimaju.

Nemam ono što nemam zato što mi očito ne treba. Za sreću imam sve što trebam. Pitanje je samo vidim li to.

I eto, prolijevam ja s vremena na vrijeme crnilo i radim kaose misleći da ću tako sa sebe otresti nemire. Slijepa i zaboravna. Pa bolim i samu sebe i sve oko sebe. Želim se naučiti drugačijem. Imala sam se priliku uvjeriti da zahvalnost otvara vrata obilja, da zahvalan stav prema životu doista čini čuda. Voljela bih to ne zaboraviti opet. I svake se večeri prije nestajanja osvrnuti na sve divote koje imam. Možda tada poželi navratiti i ono čega nemam.

You think this is just another day in your life. It’s not just another day. It’s the one day that is given to you today. It’s given to you. It’s a gift. It’s the only gift that you have right now and the only appropriate response is gratefulness.

 

naranča, naranča blog
Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin

Advertisements