Ovih pet ‘voljenja’ rodilo se na relaciji Vinkovci – Osijek – Vinkovci na kojoj sam provela podosta svojih dana i kojoj ‘s ljubavlju’ posvećujem ovaj post.
1.) Skupljanje uzbudljivih priča
Svi smo se barem jednom našli neugodno stisnuti u društvu s nekim s kim ne znamo o čemu pričati, u situaciji kad tišina vrišti, a ni jedno od pitanja ili izjava što se panično vrte po glavi nije baš na mjestu. Ipak, mi koji se vozimo HŽ vlakovima na relaciji Vinkovci – Osijek – Vinkovci puno rjeđe dolazimo u takve situacije jer puni smo uzbudljivih HŽ iskustava o kojima svi vole slušati. Nije tu riječ o nekom suhoparnom prijevozniku koji će vas samo prevesti od točke A do točke B – a, ne!! To su kreativci na djelu koji znaju da je vrijeme putovanja vrijeme u kojem se trebaš propitati, razmisliti o svemu, zahvaliti na životu – i skupljati uzbudljive priče. Ja se, primjerice, ako me s nekim slučajno zaskoči neugodna tišina, volim prisjećati onog dana kada nam se zapalio vlak. U vagonu se prvo počelo dimiti i svi smo začuđeno promatrali, a onda je po nama počela curiti neka vrela voda pa smo malo vrištali i suzbili se u najsigurniji kut vagona, vratima najudaljeniji, kondukter je trčao vamo-tamo i mahao rukama, vrela ga je voda ispekla po ćelavoj glavi. Nakon nekog vremena skužilo se da smo se malo zapalili pa je vlak stao, a mi bili premješteni u drugi vagon i sretno stigli kući. Moram priznati, malo sam bila ljuta, čak sam i psovala, prijetila tužbom, ali to sam se samo šalila, dragi HŽ – negativnu energiju sam izbacila pa i danas pozitivno vibriram po tvojim vlakovima, skupljam uzbudljive priče i njima, kao mačetom, rasijecam sve neugodne tišine.
2.) Pomicanje vlastitih granica
Da, možda ćete padati u nesvijest, možda će vam biti loše dok se vozite ovim vlakovima, no sve je to s razlogom. Stagnacija je ono što HŽ ne podnosi – granice su tu da ih pomičemo, napredovati se mora, iz dana u dan. Tako ćete i vi nakon nekog vremena provedenog na ovoj relaciji shvatiti da i ne morate baš biti tako aeroban organizam kakvim ste se do sada smatrali, a svi prozori ne moraju se uvijek moći otvoriti – i u anaerobnim uvjetima HŽ vlakova može se opstati ako se dovoljno potrudite. Koliko ste puta pomislili da ćete umrijeti pa niste, samo ste pomaknuli granice svoje izdržljivosti i dobro znate kome na tome trebate biti zahvalni. Kad samo vidim kako su bakice spretne postale, srce mi zaigra od ponosa. Koliko različitih stilova penjanja u vlak su samo uspjele razviti! HŽ vlakovi slabo su prilagođeni svemu s razlogom – život je slabo prilagođen svemu pa HŽ oponaša taj princip ne bi li vas što bolje pripremio za nadolazeće. Zato neka nezgodne stepenice kojima se ulazi u vlak ne budu razlog vaše ljutnje. Pomislite samo kako se dobro mora osjećati bakica nakon što se sama uspne bez ičije pomoći – ona se čeliči jer zna da drugačije neće uspjeti u životu. Jedna puže, druga ide klečeći, treća zabaci prvo jednu nogu, drugu, pa torbu s 20 kila krumpira pa sve ponovo – milina. Tko želi – nađe način, tko ne želi – nađe izgovor. Pomičite svoje granice.
3.) Prilike za dobra djela
HŽ će ih ponuditi pregršt, budite sigurni u to, a na vama je da ih iskoristite i postanete heroj. Uvijek možete pomoći nekoj bakici da se popne u vlak, no zbog svega što je rečeno u prethodnom poglavlju ispada da to i nije baš neko dobro djelo (žena će se zbog vas osjećati jadno, slabo i beskorisno) pa prijeđimo zato na prava dobra djela. Ukoliko putujete petkom iz Osijeka šanse za herojstvo su vam dvostruko bolje jer večer prije studentice su bile disko kraljice pa lakše padaju u nesvijest. Nadalje, sam razgovor često može biti najbolji lijek pa ne ignorirajte čovjeka do sebe samo zato što bazdi po alkoholu i neprestano gleda u vaš dekolte. HŽ vlakovi dobra su prilika za razvijanje tolerancije. Primjerice, jednom sam bila zatvorena s puno ljudi u onom dijelu šinobusa koji inače nije predviđen za boravak već je svojevrsno predsoblje, ali dobro posluži kada su gužve (a gužve su uvijek što samo može značiti plus). Uglavnom, bio je mrak vani, a svjetla u vlaku nisu radila i bilo me je strah, a zapravo sam samo bila puna predrasuda – onaj čovjek što mi je sjedio pod nogama, bazdio i disao nekako seksualno uopće ne mora biti loš, ona baka što je cijelo vrijeme pričala sama sa sobom možda uopće nije luda, a one neke oči što su iz mraka gnjevno sijevale u mom smjeru možda su pripadale nekome s kim bi se družila i u vanjskom, tj. privatnom životu. Skučeni prostor vlaka prisilio nas je da bratski podijelimo ono malo kisika, a mrak koji se na nas spustio sve nas je učinio jednakima – zajednički isparavajući shvatili smo da smo jedno, svi plod istog svemira, svatko sa svojim manama i vrlinama. U šarenom krčkajućem HŽ loncu još jednom smo naučili – nešto. Budite heroj i tolerirajte.
4.) Nikad mi nije zima
Al’ stvarno nikad. Grijanje uvijek radi, čak i ljeti ponekad, ako se onaj program za grijanje, s kojim nitko ne zna baratati, pokida. No nema veze – neka je toplo i kad je toplo. Istina, nekima pozlije, što je drugima opet prilika za dobra djela. HŽ uprava zna da se mi zimi možemo grijati i na dah jer nas je u vlaku uvijek toliko da gotovo srastemo jedni za druge u 45 minuta vožnje, no ne pada im napamet štedjeti na svojim putnicima – grijanje uvijek odvrnuto na najjače! Hvala.
5.) Upoznavanje zavičaja
Nijemci su pogriješili. Pogriješili su kad su prije 20 godina odbacili neke svoje vlakove. Srećom, mi smo shvatili da su oni pogriješili i spasili te vlakove pa oni i danas prometuju našim prugama (pogotovo relacijom Vinkovci – Osijek – Vinkovci), idealno prilagođeni potrebi spoznavanja zavičajnih ljepota. Istina, naljepnice s upozorenjima i uputama u vlaku još su uvijek one na njemačkom jeziku (zašto ih skidati kad se još uvijek sve dobro vidi), ali je zato ozračje i doživljaj u potpunosti hrvatski. “Zašto se ti vlakovi kreću tako sporo?” – pitaju se neznalice. Zato da se stigne upoznati zavičaj, pobrojati divlje i pitomo raslinje, vidjeti kakvi to sve ljudi sade bašću uz prugu, što sade i kako sade, kakve to životinje protrčavaju pokraj vlaka; da se stigne shvatiti zašto je divlji zec građen tako kako je i zašto je bolje igrati ulogu spore kornjače. Jednom kad doista spoznamo ljepotu i potencijal zavičaja, možda odustanemo od mahnitog bježanja iz zemlje, a među onima koji će nas do tad nastojati usporiti, izvesti na pravi put i ovdje zadržati što duže, vjerujte bit će i naš HŽ.
Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati pošiljke dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!
Naranča blog 