JELENA PERVAN: pisanje kao poziv

*Autorica naslovne fotografije: Marija Gaura

Kao dijete knjigu nije mogla vidjeti ni naslikanu, a danas je uspješna autorica dječje književnosti čiji je život u potpunosti protkan pričama i pisanjem.

Također, kreira programe i radionice čiji je cilj učiniti stvaranje priča i pisanje što zanimljivijim i zabavnijim za djecu, pogotovo onu koja (baš kao i ona nekada!) čitanje i pisanje smatraju ogromnom tlakom!

Ona je Jelena Pervan, piskinja, kreativna i poduzetna duša čiji rad sa zanimanjem i oduševljenjem pratim već neko vrijeme. Do sada je objavila čak 14 dječjih knjiga i izgradila svoju divnu Kuću od priča!

I dok svoju Kuću lagano priprema za selidbu iz Zagreba u rodni Split i kreće u proces ostvarenja statusa samostalne umjetnice, Jelena je pronašla vremena da odgovori na moja pitanja!

Otkrila nam je, među ostalim, i kako je postala književnica, kako je nastala Kuća od priča, kako izgleda proces nastanka dječje knjige, s kakvim se izazovima do sada susrela te što bi savjetovala nekome tko tek sanja o spisateljskoj karijeri!

• Kada si odlučila da će pisanje biti tvoja karijera i čime se sve baviš u sklopu svog obrta Piskinja?

Zvučat će klišejasto, ali je istina da nisam odlučila. To se samo dogodilo i sjećam se trenutka, mjesta i osjećaja kad sam osjetila taj poziv. Oduvijek sam voljela smišljati priče, ali u srednjoj sam školi shvatila da sve moje priče jako vole neobična bića, patuljke, divove, čudovišta. Voljela sam uvijek djecu i djeca su voljela mene. Sve mi danas ima smisla, a tada je bilo neobično. Pisci za djecu uglavnom propišu kad dobiju svoju djecu. Ja sam to napravila puno ranije, valjda za dijete u sebi.

Pišem autorske priče, priče po narudžbi, a s djecom održavam različite literarne radionice. Piskinja me prati već tri godine, a krajem ove godine se pozdravljamo jer krećem u proces ostvarenja statusa samostalnog umjetnika. Veselim se vidjeti što me čeka u toj priči.

• Što je Kuća od priča, kako i zašto je nastala?

Kuća od priča je moj voljeni projekt koji se dogodio prirodno, kao potreba da radionice koje sam godinama održavala u školama, knjižnicama, vrtićima i rehabilitacijskim centrima, stavim pod jedan krov. Htjela sam dio vremena koje provodim s djecom usmjeriti u redovan rad s njima.

Osmislila sam tromjesečne i petodnevne programe kreativnog pisanja za školarce kao i radionice stvaranja priča za predškolce i djecu s teškoćama u razvoju. Kuća od priča postoji tri godine, a svake godine mijenja oblik, prava čarobna kuća. Osluškujem što djeci treba, što ih zanima i prema tome kreiram programe.

Upravo završavam cikluse redovnih programa koje su djeca započela s početkom školske godine, a onda uzimam malu pauzu i posvećujem se drop in radionicama i gostovanjima Kuće od priča.

Budući da Kuću od priča, kao puž, nosim svugdje sa sobom, od jeseni će doći i na novu adresu, u novi grad, moj rodni Split. Nakon 11 godina života u Zagrebu, vrijeme je za neku novu priču. Veselim se djeci koja će pokucati na njena morska vrata i uživati sa mnom u pričama.

Autorica fotografije: Petra Mikšik

• Kao uspješna autorica čak 14 dječjih knjiga, što bi savjetovala nekome tko tek sanja o spisateljskoj karijeri?

Budući da sam krenula rano, s 18 godina i bez ikakvih poznanstava, ali i znanja o funkcioniranju izdavačke industrije, mislim da sam imala sreću jer sam bila neopterećena i vjerovala sam u svoje priče. Kucala sam dok mi se prva vrata nisu otvorila, a nakon njih su počela i ostala.

Vjera u kvalitetu svog rada je ključna, kao i zdrava samokritičnost i otvorenost za rad na tekstu. Imala sam divnu podršku naše proslavljene književnice za djecu, Silvije Šesto, kao i svoje drage urednice Jelene Kovačić, od samih početaka. Dobar urednik i mentor je zlata vrijedan. Mislim da je za uspjeh mojih priča najviše zaslužan moj stalni kontakt s djecom, odnosno publikom. Osluškivanje i odnos. Bez toga nema dobre priče za djecu.

• Što bi istaknula kao svoj najveći dosadašnji uspjeh? Na što si u svom radu najponosnija?

Izrazito sam samokritična, propitkujem sve, ali kad nešto napravim dobro, nisam lažno skromna pa ću i sada reći da sam ponosna na puno toga. Možda najviše na odnose koje sam ostvarila s nekom djecom. Duboko vjerujem da svi mi koji radimo s djecom, van škole, imamo velik utjecaj na njihovo odrastanje i oblikovanje. Sjećam se koliko je moja učiteljica glume imala utjecaja na mene.

Svaki put kad mi se neko dijete povjeri, kad uspostavimo kontakt, kad mi dozvoli da uđem u njegov svijet i kad mi da svoje povjerenje, za mene je to najveća nagrada.

• Što je do sada bilo najzanimljivije, a što najizazovnije na tvom poduzetničkom putu?

Izazovno je biti umjetnik i poduzetnik, a vjerujem da je nužno da umjetnik ima poduzetnički mindset kako bi opstao. Ponekad je teško raditi s roditeljima i njihovim nerealnim očekivanjima od djece, ali i od mene. S tim se najteže nosim.

Najzanimljivije mi je biti s djecom, družiti se s njima na književnim susretima i radionicama. Djeca su moji ljudi, s njima sam najviše svoja i sretna.

Autorica fotografije: Petra Mikšik

• Uz spisateljsku vještinu, koja su ti znanja i osobine najviše pomogli da pronađeš svoje mjesto pod suncem kao književnica/piskinja?

Mislim da ego još uvijek dobro držim pod kontrolom i da mi to puno pomaže. 🙂

Neki moji bliski ljudi, ali i suradnici, misle kako je ovo zanimanje egzotično i uzvišeno. Mnogi pisci isto to vjeruju pa se tako i ponašaju. Istina je da je ovo posao kao i svaki drugi, samo nesigurniji i često puno manje plaćen. Egzotika je preživjeti kao pisac.

Zahvalna sam što mogu raditi posao koji volim i trudim se raditi ga najbolje što znam. Ne smatram se povlaštenom i čvrsto stojim na zemlji po tom pitanju.

• Od čega se sve obično sastoji tvoj radni dan?

To ovisi jesam li u tihom ili glasnom razdoblju godine. 😀

Glasno razdoblje za mene predstavlja period od listopada do lipnja, s nekoliko manjih pauza. Tada Kuća od priča radi punom parom, osim u njoj, radionice održavam u školama, vrtićima i knjižnicama diljem Hrvatske, puno govorim, glasna sam, smijem se i družim s djecom. U tom periodu obično ne stvaram nove knjige i posvećena sam susretima s djecom i programima koje za njih kreiram. Jutra su tada rezervirana za škole, vrtiće i knjižnice, često sam na putu. Popodneva i večeri su za moje redovne programe i radionice. Pauze uzimam kad su i djeca na praznicima.

Tiho razdoblje je za vrijeme zimskih praznika i od lipnja do listopada. I tada se družim s djecom, ali puno manje. Više šutim, razmišljam i pišem. U tom razdoblju nemam neku rutinu, nisam nešto disciplinirana. Svaki dan izgleda drugačije, ali ono što je stalno da sam puno više u svojim mislima i kuća je puna nacrta za nove priče.

• Kako u tvom slučaju izgleda proces stvaranja jedne dječje knjige?

Svaka knjiga ima neki svoj put, ali najčešće mi prvo dođe ideja koju onda nosim sa sobom mjesecima. Taj mi je dio stvaranja najdraži. Ne govorim nikome o njoj, skiciram je na papir pa obrišem pa napravim novu verziju, ali najviše o njoj razmišljam i dopuštam da se sama oblikuje u mojoj glavi. Nakon toga napravim nekakav sinopsis koji se u zadnjoj verziji često izmijeni do neprepoznatljivosti. Samo pisanje mi je najteže jer nemam disciplinu i nema tu previše uzbuđenja, uglavnom je šljaka. 🙂

Nakon toga obavezno rukopis šaljem na nekoliko adresa djece i roditelja koje poznajem i tražim njihovo mišljenje, što im nije bilo jasno, što im je bilo dosadno. Čitam tekst i djeci na svojim radionicama, prije nego ga pošaljem uredniku, a s urednikom onda kopam i premještam, svađam se i mirim, dok ne dobijemo ono što nam svima sjeda. Tada na posao kreće ilustrator koji nastavlja rad s urednikom, a ja se tu ne petljam. Uvijek me veseli vidjeti ilustratorovu verziju priče. 🙂

Autorica fotografije: Petra Mikšik

• Najdraži književni lik kojeg si stvorila i zašto?

Pjegava Iva, ujedno i lik iz moje prve slikovnice. Nisam je sasvim stvorila jer je temeljena na stvarnoj djevojčici Ivi koju sam poznavala kratko, ali je na mene silno utjecala. Ona danas živi u nekom drugom svijetu i dimenziji, ali ovom pričom sam je sačuvala zauvijek u svom srcu. Ne vjerujem da će ijedan drugi lik to ikada nadmašiti.

• Što te u životu najviše motivira i inspirira?

Zanimljivi i dragi ljudi koji žive svoju istinu bez obzira na sve.

• Što voliš čitati u slobodno vrijeme i koje bi knjige preporučila čitateljima Naranče?

Čitam svašta, slikovnice i knjige za djecu, kratke priče i romane. Volim autore s ovih područja, a kad se uhvatim jednog koji mi se sviđa, ne odustajem dok sve ne pročitam. Volim pripovjedni stil Lane Bastašić, Olje Savičević Ivančević, Maše Kolanović. Preporučila bih Lanin roman Uhvati zeca i zbirku priča Mliječni zubi.

Moj omiljeni pisac dječjih knjiga je Roald Dahl, autor Matilde, Charlieja i tvornice čokolade, Vještica… Njega svima uvijek preporučujem.

U posljednje sam vrijeme primijetila da mi ne pašu teške teme koje sam uvijek nesvjesno odabirala. Trenutno čitam seriju krimića J.K.Rowling i opuštam mozak uz njih.

• Tvoj recept za bolji svijet? 🙂

Redovna druženja s dragim ljudima uz dobru hranu, djecu i kućne ljubimce. Putovanja za izlazak iz zone poznatog i dobra umjetnost u svakodnevnom životu.

…

Hvala Jeleni od srca na vremenu i podijeljenim iskustvima iz kojih svi možemo puno toga naučiti! Želim joj uspjeh i radost u daljnjem radu, na novoj adresi, u nekim novim umjetničkim pustolovinama! 🙂

Jelenu možete pratiti putem web stranice, Instagrama, Facebooka i YouTubea, a više o njezinim radionicama možete doznati ovdje!

Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.