Sama i sretna

naranča, naranča blog, biti solo, biti sama, sama i sretna

Na početku bih prvo htjela razjasniti neke stvari i malo ublažiti možda šokantne izjave koje će uslijediti. Dakle, unatoč svim mojim nekoć pažljivo uzgajanim fobijama i nepovjerenju spram ljudske vrste, mislim da sam nekako uspjela dogurati do stadija u kojemu mogu reći da imam normalan društveni život – imam nekoliko prijatelja koje baš volim i s kojima se družim već više od 20 godina (zvuči fascinantno!), nekoliko prijatelja s faksa, zanimljive poznanike, zanimljiva virtualna poznanstva itd. Mogu reći da se volim družiti sa zanimljivim ljudima.

ALI.

Ne previše. Oduvijek postoji jedan dio mene koji se neopisivo raduje svakom samovanju i nebivanju s ljudima, koji vikne „jej“ svaki put kad se otkaže kava, kampiranje, odlazak na koncert ili dolazak gostiju, dio koji se ni malo ne zgraža slušajući zabrinuta izlaganja o tome kako se u modernom društvu sve više otuđujemo, dio koji uvijek panično počne tražiti izlaz kad prođe previše sati u društvu čak i s onima koje najviše voli, dio koji ponekad zna smišljati bezobrazne izgovore jer se samo želi negdje na miru zavući, dio koji oduvijek mašta o tome da završi kao Robinson Crusoe.

naranča, naranča blog, biti solo, biti sama, sama i sretna

Iako su ljudi po svim definicijama društvena bića, meni je čini se taj društveni dio nekako naknadno i nakaradno zašiven tijekom procesa proizvodnje pa sam dosta truda morala uložiti da bi izgledao prirodno. Ipak, kako su mi pretjeranu osjetljivost i potrebu za ljubavlju ugradili besprijekorno, u jednom sam se trenutku upustila u borbu sa sobom i svijetom, poželjela sam biti prihvaćena i društvena, započela čudan ples uklapanja, niti sam znala korake, niti sam dobro čula pjesmu – u isto sam se vrijeme htjela i otvoriti i zatvoriti, biti voljena i ne biti povrijeđena, al’ evo – proplesala sam na kraju. Ne samo da imam prijatelje već i profile na svim mogućim društvenim mrežama. 😀

Studentski su mi dani općenito ostali u lijepom sjećanju, a u najljepšem mi je ostalo jedno razdoblje kad sam igrom slučaja često u stanu ostajala sama, cimerica bi nekada izbivala i po tjedan dana. Tih tjedan dana znala sam provesti gotovo ne izlazeći iz stana. Ponekad bih samo skoknula do trgovine, s kapom na glavi i nadom da neću sresti nikog poznatog. Nakon uspješno obavljenog zadatka, zadovoljno bih zatvorila vrata za sobom, okrenula ključ u bravi , odlučila ignorirati sva zvona i kucanja i pustila da čarolija počne. Knjige, filmovi, serije, glazba, izbjegavanje obaveza, nejavljanja na telefon, polugola šetanja po stanu, ležanja po podu, plesanje, loše pjevanje, nered, neoprana nepočešljana kosa, špijuniranje ljudi kroz poluzatvoren prozor, cigareta za cigaretom, spuštanje nekih novih svjetova, život u drugačijim dimenzijama, istraživanje unutrašnjosti, pretresanje mogućnosti, bezobavezna zaljubljenost u ovdje i sada, prelijevanje iz slatke melankolije u svjetlucavo ushićenje, igranje samo meni poznatih scenarija, isprobavanje novih života i uloga, neopterećenost, zadovoljstvo, jednostavnost bez potrebe za pokazivanjem i dokazivanjem – sreća. Eto, kome to ne treba s vremena na vrijeme?

naranča, naranča blog, biti solo, biti sama, sama i sretna

Danas je ipak malo drugačije – studentsko je vrijeme prošlo, obaveza je sve više, no ja se i dalje trudim ukrasti si samoće kad god mogu. I nepravednim smatram to pretjerano veličanje društvenosti i zabavnosti, pored svih onih pogodnosti koje čovjeku može donijeti malo svakodnevne samoće, mirovanja i tišine.

Nisam nikada shvaćala ljude koji neprestano s nekim moraju biti, a pogotovo nisam shvaćala ljude koji od svoje 12 godine pa nadalje žive u uvjerenju da MORAJU biti u ljubavnoj vezi i tvrde da po tom pitanju „ne znaju biti sami“. Što tu imaš ne znati, pobogu? U isto vrijeme režu vene zbog prekida i šalju Facebook zahtjev novoj „simpatiji“ ne bi li što brže ugovorili novu vezu i u očima drugih izgledali zadovoljno i ispunjeno. Stišću zube, još ih peče stara ljubav, al zakucavaju srceta po timelineu nove ljubavi da se sve praši – nek’ ljudi znaju tko tu koga, a tko ne i koliko, a koliko ne. Aha!

Osobno imam dosta „solo“ staža i znam kako to sve funkcionira, znam da to čovjeku prisjedne i da se poželi toplog ljudskog razgovora, dodira i svega ostaloga, al sve prednosti solo statusa bile bi uočljivije kad na svakom koraku ne bi stršali i graktali oni koji samovanje smatraju stravičnim samo zato što su jednom probali provesti dan sami sa sobom i shvatili koliko su si zapravo dosadni.

Sami ste zato što je to trenutno iz nekoga razloga najbolje za vas – što prije postanete svjesni toga i iskoristite sve prednosti i mogućnosti koje vam taj status pruža, to bolje za vas. Predlažem da pogledate na Bjutilogija TV-u odličan video Zašto sam solo? u kojem Bety na zanimljiv način poništava nekakva kriva uvjerenja i objašnjava zašto je solo svaka osoba koja je solo – zato što jednostavno ne treba partnera. Kako sad to? Pogledajte video. 😉

I na kraju, zašto sam ja sve ovo zapravo istresla pred vas?

Zato što je „biti sam“ često podcijenjeno i krivo shvaćeno, zato što je zabavljanje i druženje često precijenjeno, zato što sanjam o društvu u kojem će ista prava imati oni koji na „Aj na kavu!“ odgovaraju sa „Evo“ i oni koji odgovaraju sa „Neću, želim biti sam“! I zato što se previše panike diže oko solo statusa, pogotovo tuđih. Eto, zato.


Naranča Newsletter – za sve one koje osim informacija zanima i transformacija. Prijavite se putem kontakt forme i svakog će vas ponedjeljka ujutro na mailu dočekati pošiljka dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!


naranča, naranča blog

Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin

Advertisements