Možda će vam ovo zvučati čudno, no moram priznati da mi se jedna negativna i poprilično hororna priča snažno usjekla u pamćenje i to uglavnom na pozitivan način. Naletjela sam na nju prije nešto malo više od deset godina pripremajući se za prijemni iz psihologije. U rukama mi se tada našla odlična knjiga Temelji psihologije Spencera A. Rathusa i osvojila me sa svih svojih 700 stranica na kojima se našao i velik broj zanimljivih primjera iz znanstvene prakse. U to su me vrijeme jako zanimale sve vrste psiholoških poremećaja, a spomenuta priča bila je vezana uz disocijativni poremećaj identiteta. Ispričat ću vam je parafrazirajući, naravno, Spencera A. Rathusa.
Ohio, jesen. Netko je oteo, opljačkao i silovao četiri studentice. Zahvaljujući jednom telefonskom pozivu, pronađen je počinitelj – 23-godišnji skitnica William, otpušten iz mornarice i zapravo jako teško bolestan. Psiholozi i psihijatri koji su ga proučavali otkrili su da u njemu živi 10 različitih ličnosti – osam muškaraca i dvije žene. Njegova je ličnost bila ‘razbijena’ teškim zlostavljanjem u djetinjstvu. Zbog neubrojivosti nije proglašen krivim već je smješten u jednu psihijatrijsku ustanovu iz koje je izašao nakon šest godina (!!!). Njegove ličnosti imale su različite facijalne ekspresije i načine govora, kao i različita sjećanja, različite rezultate na testovima inteligencije. Neke od ličnosti znale su za postojanje drugih, dok su neke vjerovale da su same. Arthur je bio najracionalnija od svih ličnosti i govorio je britanskim naglaskom, Danny i Christopher bili su tihi adolescenti, Christina je bila trogodišnja djevojčica, Tommy šesnaestogodišnjak koji je dobrovoljno pristupio mornarici, Alan je bio osamnaestogodišnji pušač, a Adelena devetnaestogodišnja lezbijka koja je silovala otete studentice. Policiji je sve vjerojatno prijavio devetogodišnji David, anksiozna dječja ličnost.
Osim ovog primjera, Rathus također spominje i znanstvenika Brauna koji je proučavajući ovu vrstu poremećaja ličnosti došao do zaista fascinantnih rezultata. Bolesnici kojima se bavio ponekad su u sebi imali ličnosti koje bi različito reagirale na isti lijek, kojima bi trebale naočale različitih dioptrija, ponekad bi jedna ličnost bila slijepa na boje i sl. Kod jednog je svog pacijenta dokazao kako samo jedna od ličnosti, Timmy, nije alergična na sok od naranče, dok bi sve ostale ličnosti od istoga dobile osip. Ako bi se tijekom postojanja alergijske reakcije pojavio Timmy, osip bi nestao. No osip se znao pojaviti i kad bi Timmy popio sok od naranče ukoliko bi se neposredno nakon toga pojavila neka druga ličnost, a sok još neprobavljen bio u želucu.
Vjerojatno se malo zgražate čitajući sve ovo. I ja sam se zgražala, no ipak, prevladao je jedan drugi osjećaj – osjećaj fascinacije ljudskim umom o kojemu, čini se, ovisi apsolutno sve, naše zdravlje i cijeli naš svijet. Možda ovaj primjer smatrate ružnim i glupim, no da sam vam, recimo, ispričala priču o djevojci koja je promjenila svoj život na bolje zahvaljujući promjeni stava prema životu, o čovjeku koji je umom ozdravio svoje tijelo, možda biste rekli – o evo još jedno new age sranje, vidi hipija, vidi drogerašice. Izabrala sam ovaj primjer i zato jer je potkrijepljen znanstvenim dokazima, za sve oni koji pate za znanstvenim dokazima.
Uglavnom, nije nikakva novost ovo o čemu sad govorim, puno je već filmova na temu moćnog uma snimljeno, puno knjiga napisano, no mi i dalje neke stvari neopravdano držimo u ladici znanstvene fantastike.
Nemoguće ne postoji. Sva smo ograničenja izmislili i postavili sami zbog straha ili lijenosti. Puno toga možemo promijeniti promjenom načina razmišljanja (svima je jasno da se čovjek od tuge može razboliti, ali im je smiješno kad kažeš da od sreće može ozdraviti!). Bitno je samo riješiti se tih barijera u glavi.
Bez obzira na svoju brutalnost, izneseni primjeri jasno pokazuju koliko moćnu ulogu ima naš um – sve o njemu ovisi. Shvatit ćemo jednom da može puno bolje od ovoga, a onda kad prestanemo samima sebi biti prepreka, kad doista budemo spremni raditi na sebi i ne odustajati lako, čuda će se početi događati.
Čuvajte i volite svoj um, duh i tijelo.
What a beautiful day, I'm the king of all time, And nothing is impossible, In my all powerful mind.
Spomenuta knjiga: Spencer A. Rathus. 2001. Temelji psihologije. Naklada Slap. Zagreb.
Naranča Newsletter – za sve one koje osim informacija zanima i transformacija. Prijavite se putem kontakt forme i svakog će vas ponedjeljka ujutro na mailu dočekati pošiljka dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!
Nije me primjer zgrozio, mene zapravo malo što može zgroziti, već me baš kao i tebe fascinirao ljudski um. Da, on je bio poremećen, ali pazi molim te bio je u stanju kontrolirati svoju alergiju. Da je bio svjestan da je bolestan, mogao se tako i izlječiti…
Sviđa mi seLiked by 1 person
pa da, predobro 😀
Sviđa mi seLiked by 1 person