Ženska samosabotaža

Stojimo nedavno prijateljice i ja za šankom u jednom noćnom klubu uz čašice ugodnih razgovora, kad najednom pored mene nekakva zbrka, smijeh, blicaji fotoaparata. Okrenem se – djevojka s ushićenjem vuče kolu kroz slamku u obliku malog roznog smežuranog penisa, konobari još ushićenije fotografiraju za Facebook stranicu, ostale djevojke s ponosom i oduševljenjem promatraju svoju prijateljicu revolucionarku.

I opet ja s istim onim starim upitnikom nad glavom koji se javi svaki put kad su seksualne šale u pitanju – zašto je to ljudima smiješno i zašto se na taj način imaju potrebu šaliti? Možda zato što ne moraš uložiti nikakav poseban mentalni napor niti da bi takve šale smislio niti da bi ih uspješno dešifrirao?

Ne znam, no meni i dalje nikako da postane smiješno kad, primjerice, za stolom ženska osoba upita mušku može li joj dodati kobasicu, a njemu oči zaiskre od sreće jer baš je maštao o tome da ga netko to pita pa joj vragolasto kaže „dat ću ja tebi kobasicu!“. I na to se svi opale smijati kao da prvi put čuju nešto toga tipa, u trenu zaboravljajući na sve bolesti i neisplaćene plaće o kojima su maloprije razgovarali.

Fascinantno i iritantno, al eto, razvučem i ja katkad prisilan osmjeh jer mi je još veća muka slušati prodike o tome kako se pravim fina. Meni to jednostavno nije smiješno, radije mi ispričaj vic o četiri gigabajta rama na ljetovanju.

Jednako mi tako nije smiješna ni moderna pošast penis-predmeta koji su, moram primijetiti, sve popularniji na djevojačkim zabavama/večerima. Penis-torte, penis-baloni, penis-pozivnice, penis-natpisi pa čak i ticala za glavu u obliku dva mala treperava penisa. Znači, planiraš se udati uskoro pa si odlučila po posljednji put s prijateljicama biti otkačena djevojka i sve okititi penisima? Zašto? Razmišljajući o uzrocima ove pojave, došla sam do nekoliko mogućih odgovora.

Možda neke djevojke na svojoj djevojačkoj večeri po prvi puta u životu smatraju da imaju zakonsko pravo biti buntovne, otkačene, nesputane i nagonske. Ta djevojačka večer za njih je možda bajkovit procjep u stvarnosti kojom inače vladaju sva moguća pravila finoće. Nenadziran teritorij između Mamine Zemlje i Zemlje Budućega Muža, prljav i slobodan, dostupan samo nekoliko puta u životu. Stavljanjem, primjerice, penis-ticala na glavu one možda na simboličan način odbacuju svaki vid kontrole, osjećaju moć i potenciju.

No zar ne bi bilo vrijeme da prestanemo penisu odavati priznanja za sve ono što sebi inače uskraćujemo? Da potenciju i snagu počnemo povezivati same sa sobom i svojom ženstvenošću?

Neke djevojke korištenje penis-predmeta smatraju revolucionarnim, kao – to će poboljšati položaj žena u društvu jer po prvi put u povijesti žena je uspjela svesti muškarca na njegov spolni ud, tj. na objekt za poigravanje, seksualnog roba, sjeme. Ona je samostalna i neovisna o svom objektu, ali ga zato mora imati neprestano pred očima, čak i na manifestaciji koja se zove djevojačka večer. Zar ne bi bilo prikladnije napraviti onda tortu u drugom obliku i napuhati drugačije balone, ako su već tema spolovila? Jer kad kažeš “djevojačka večer“, čovjek bi pomislio da su djevojke i žene u prvom planu.

I kad smo već kod revolucije – bez obzira na to što je razina seksualne revolucionarnosti prosječne djevojačke večeri jednaka onoj u srednjem vijeku, shvaćam da treba uzeti u obzir i potrebu za osobnim revolucijama koje se često odvijaju mimo ovih društvenih.

Budi otvorena, seksualna i revolucionarna, nacrtaj si penis na čelu, no nemoj onda već za koji mjesec pristati na sve one uloge u koje nas povijest i društvo trpaju stoljećima – muž će raditi muške poslove (doći s posla, jesti i zaspati), a ti ženske (doći s posla, skuhati, brinuti o djeci, o zdravlju svih ukućana, brinuti o kućnim ljubimcima, čistiti, prati, peglati, kopati u bašći, plaćati račune, učiti, izgledati lijepo, biti uvijek raspoložena za seks). On će uvijek biti pametan za politiku, društvo, ekonomiju, ti ćeš biti relevantna samo kad je šminka u pitanju. On će biti racionalan i mudar, ti luda PMS frikuša. On će biti miran, ti živčana i tako dalje i tako dalje. Nemoj da bude tako.

Neke djevojke možda jednostavno žele biti Samantha Jones. Zašto se onda udaju?

Neke djevojke na svojim djevojačkim večerima možda žele penis-znamenjem iskazati koliko su sretne što će im se jedan uskoro zakonski obećati za do kraja života. Žele mu možda, pune povjerenja, dodijeliti nagradu za životno djelo koju tek treba zaslužiti, nagradu za sve sretne trenutke koje im tek treba priuštiti. Ne želim zvučati pesimistično, no brak je i danas još uvijek zajednica od koje uglavnom profitiraju muškarci – taman kad im je mama ostarila, izgubila zdravlje i energiju, našli su si još bolju, upgrade whole package verziju sluškinje.

Ružno zvuči ovo, znam, no nekad mora. Bez obzira na sve, ja se iskreno nadam da ćete imati lijepe i skladne brakove, divne muškarce koji će vas znati cijeniti – ima ih, vjerujte mi, a bilo bi ih još i više kad bismo se same znale cijeniti.

Iako se koji put onako više iz šale furam na radikalni feminizam, daleko sam od onog stava da su muškarci krivi za apsolutne sve. Ne rade oni protiv nas, radimo prije svega jedne protiv drugih, a oni tek skupljaju plodove naših besmislenih ratova. Ne znam zašto je tomu tako, zašto je žena ženi u većini slučajeva vuk. Možda je riječ o nekom prastarom nagonu zbog kojega žena u drugoj ženi vidi opasnost za opstanak svog potomstva, konkurenciju, jer kako očekivati muškarčevu pomoć ako on posije previše djece i na previše se strana rasprši?

Ne znam.

Čini mi se kako je jedan od naših glavnim problema i razloga zbog kojih se međusobno sabotirano upravo ta pretjerana koncentriranost na muškarca, ovisnost o njegovim stavovima, o njegovom uvažavanju i prihvaćanju – što misli, je li sretan, voli li me, jesam li mu lijepa, kako da razmišljam a da mu se to svidi, kako da mu ugodim, kako da ga zadržim?

Uče nas da se tako postavljamo i da tako razmišljamo. Pogledajte, recimo, teen časopise – malo ćete članaka pronaći vezanih uz obrazovanje ili depresiju (od koje pati jako velik broj tinejdžerki), ali ćete zato pronaći hrpu članak o tome što dečki vole i kako ih djevojka može učiniti sretnima.

Iako imamo osjećaj da smo danas puno slobodnije i ravnopravnije nego prije, iako to na nekim područjima doista i je tako, mediji još uvijek prečesto tretiraju žene kao bića koja trebaju izgledati, a ne djelovati, koja su relevantna samo kad su neozbiljne teme u pitanju dok je za muškarce i dalje vezana ozbiljnost poslovnih svjetova, velikih financijskih pothvata i pustolovnost novih otkrića.

Odlučnost, hrabrost i inovativnost pojmovi su koji se i dalje više kače za muški rod dok se kod žena ta ista značenjska polja imenuju uglavnom bahatošću, PMS-om ili preseravanjem. Pozitivnih pomaka, kao što sam već rekla, ima no trebamo još puno raditi na oslobađanju ženske progresivnosti, na uklanjanju straha od ambicioznosti i vlastitih potencijala, na uklanjanju straha od zadiranja u muške interesne krugove i na oslobađanju od potrebe za definiranjem kroz muškarce.

Oko sebe vidim previše frustriranih žena koje su cijeli život pokušavale udovoljiti muškarcu i – propale. Njihove majke učile su ih da šute i trpe pa su sve uvijek nastojale obavljati onako kako muškarac misli da treba. Na kraju su shvatile da je sve promašeno budući da njihov muškarac nije baš imao previše pojma ni o čemu jer je za njega cijeli život sve radila njegova mama, također učena da šuti i trpi. Odričući se sebe, izgubile su životnu radost i nastavile prenositi svoje frustracije, grižnje i nezadovoljstvo na svoje potomstvo, vrteći se u istom začaranom krugu, nastavljajući tihi rat spolova – jer nitko im nikada nije pokazao kako zavoljeti i prihvatiti sebe i na taj način postaviti temelje zdravom životu.

Odgajajmo žene koje će znati razmišljati svojom glavom, koje neće strahovati pred vlastitim potencijalima i ambicijama, koje se neće stidjeti svojom snagom povući ovaj svijet naprijed i koje neće osnovni smisao pronalaziti u udovoljavanju drugima bojeći se da bi u suprotnome mogle umrijeti jadne i same.

I budimo revolucionarne na važnim područjima. 🙂

---

Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati pošiljke dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!

Možda će vam se svidjeti i ovi tekstovi:

• Moj Bog nema bradu
• Zašto je Jack morao umrijeti
• Boj se grčkog scenarija! – Neću
• Koliko je daleko idući post
• Sama i sretna
• A bila je tako diskretna
• Snaga podvojene ličnosti
• Čuvajmo bubrege
• Kome zavidiš i zašto
• “Što će ti to?” i “Zašto ti to radiš?”
• Kad neuspjeh postane prilika
• Spava li Slavonija i kako ju probuditi?
• O čemu su žene ženama pisale 1906. godine?

Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin