Razgovor veganke i mesožderke – razbijanje predrasuda o veganstvu

Svaki put kad kažem da volim životinje, ubode me vlastita licemjernost – jer dok jedne životinje mazim i pazim, druge jedem. Možemo reći da je u ljudskoj prirodi jesti meso, no da je način na koji se danas odnosimo prema životinjama koje nam služe za prehranu licemjeran – je. Nitko od nas nema muda sam usmrtiti životinju koju želi pojesti. Susretnemo li se s malim teletom, janjetom, kravom ili malim praščićem, bit će nam preslatki, divni, simpatični i neće nam pasti napamet nanijeti im nekakvo zlo. Ali ćemo zato okretati glavu od svih užasnih industrijskih procesa koji se moraju odviti da bi to isto živo biće završilo na našem stolu u obliku ukusnog obroka. S jedne sam strane užasnuta, s druge ne prestajem jesti meso. Licemjerna sam i to je to. Pokušavala sam u nekoliko navrata prekinuti s konzumacijom mesnih proizvoda, no očito u meni nikad nije postojala dovoljno velika želja jer relativno brzo bih se slomila pred onim što takve odluke prvo donesu prosječnom Hrvatu. Obično sam već nakon par dana bez mesa počela osjećati slabost, dok su me u isto vrijeme moji bližni svom žestinom pokušavali uvjeriti da sam malo poludjela i da ću se razboliti ostavim li se mesa. Nedovoljno informirana o pravoj strani vegetarijanstva/veganstva i o pravilnom načinu prelaska na isto, ali i nedovoljno hrabra da se zauzmem za vlastiti izbor, redovno sam popuštala i nastavljala jesti meso. Upravo iz razloga što velik broj nas, pa i onih koji se jako glasno protive vegetarijanstvu i veganstvu, zapravo jako malo zna o takvom načinu prehrane, u goste sam odlučila pozvati prijateljicu blogericu, dragu Slavenku Đikić koju vjerojatno otprije znate kao ilustratoricu i autoricu bloga Knjiga inspiracija, kako bismo zajedno razbile najčešće predrasude o veganstvu. Slavenka nam je, vođena osobnim iskustvom, na vrlo lijep i razuman način, otkrila je li veganstvo zdravo, radi li se o skupom načinu prehrane, mrze li vegani mesoždere i još puno puno toga zanimljivog o čemu možete čitati u nastavku!

fjjuvn_khlu-glen-carrie

  1. Slavenka, dobrodošla na Naranču! Za početak, za one koji ne znaju, reci nam tko su vegani i kakve su ideje iza njihovih prehrambenih navika?

Ivana, hvala ti što si me ugostila u ovako nesvakidašnjem intervjuu među blogerima.

Vegani su osobe koje ne jedu hranu životinjskog porijekla. To znači da ne jedu meso (pa niti ribu niti morske plodove) niti miljeko i mliječne proizvode kao ni jaja. Mnogi smatraju da niti med nije veganska namirnica jer ga rade pčele.

Često puta sam znala čuti kad netko traži vegetarijanski sendvič da mu ponude tunu 🙂 Ili primjer kad je netko tražio vegetarijansku salatu u restoranu (pod salatu mislim na one malo jače poput francuske, ruske ili s tjesteninom i sl.) pa je konobar ponudio s piletinom. Na pitanje kako je to vegetarijanski, konobar je rekao – pa narezana je na kockice 😀 😀

Dakle, vegetarijanci ne jedu meso (bilo koje meso – ribu, piletinu, školjke), ali jedu mlijeko i mliječne proizvode i jaja. I med. A vegani ne jedu ništa od toga.

Kada je riječ o veganstvu moram napomenuti da se tu radi o cijeloj jednoj filozofiji. Razlozi zašto se netko odluči biti vegan su raznorazni, ali onaj glavni bi bio nenasilje prema životinjama. Sad se čovjek može zapitati zašto je onda problem jesti mliječne proizvode, nijedna životinja ne mora umrijeti zbog toga. No, iako nijedna životinja ne mora umrijeti, uvijeti u kojima se te životinje drže nisu niti otprilike humani. Na istim onim farmama na kojima se drže životinje za proizvodnju mesa, te iste životinje se iskorištavaju za dobivanje mlijeka ili jaja. To su mjesta na kojima se te životinje zlostavljaju fizičku (doslovce ih šutaju nogama), gdje se one čitav svoj život ne pomaknu pola metra, ne prohodaju, a kad je riječ o dobivanju mlijeka – cijeli svoj život samo rađaju i oduzimaju im se mladunci radi toga. O zdravstvenim uvjetima neću ni pričati. Kad sam pogledala par dokumentaraca i vidjela kako to izgleda zapravo – želudac mi se okrenuo. Tako da, kad je riječ o bilo kojim proizvodima s tih farmi – ne hvala!

No, koliko je god to u suprotnosti sa definicijom veganstva, nemam ništa protiv konzumacije mliječnih proizvoda koje dobijem od moje bake koja živi na selu zato što znam da su tretirane humano. Jel vidiš sada koliko je ta filozofija kompleksna? Doduše, ogromna većina vegana se ne bi složila sa mnom.

mtt0mmbt1ws-epicurrence

  1. Kada si odlučila postati veganka?

Kod mene je to došlo nekako spontano tako da točne datume baš i nemam. Za početak sam postala vegetarijanka. Od svoje 20 i koje godine (znači prije otprilike 15 godina) sam zamijetila kako sve manje i manje jedem mesa i kako uopće nemam potrebu za time. Do te mjere da bih meso pojela eventualno 3-4 puta godišnje. Tada još nisam niti razmišljala o vegetarijansvu (a kamoli o veganstvu). Onda sam oko svoje 30.g. odlučila razmisliti zašto jedem meso tj. zašto ga nemam baš neku pretjeranu potrebu jesti. I došla sam do brojnih odgovora u svojoj glavi. Jedan od njih je da jednostavo volim životinje, slaba sam na njih i ne mogu si niti zamisliti da odem u lov i ubijem živo biće kako ja ne bih bila gladna. Posebno u doba kad imamo svakojake druge hrane na domak ruke. I tako sam napokon donijela odluku da mi meso ne treba niti tih 3-4 puta godišnje.

I tako je to išlo nekih par godina – ne jedem meso i vegetarijanka sam. Međutim, s vremenom sam shvatila da sam ja zapravo veganka. Od kad znam za sebe ne podnosim mlijeko niti bilo koje mliječne proizvode. Ne sjeda mi nikako na želudac (inače imam gastritis koji ne podnosi bilo što mliječno). Preostala su mi samo jaja od hrane životinjskog porijekla. No, ona me ne zanimaju sama po sebi baš previše. Kao što vidiš, o tome da sam vegetarijanka tj. sada veganka nisam donosila baš neke odluke. Više sam dolazila do spoznaja da ja tako već živim 🙂

xtrvivokxfs-bonnie-kittle

  1. Kako je na tvoju odluku reagirala okolina i je li ti ta reakcija ikada izazivala probleme?

Krenut ću od obitelji. Mama je ista kao i ja. Ili sam ja kao i ona 🙂 Nikada nije bila ljubitelj mesa niti je ikada pretjerivala sa pripremom hrane tog tipa. Drugim riječima, meso bi kuhala jedino zbog tate. Dakle, tata je druga priča, njemu je meso sve u životu. Tata me danas malo čudno gleda i nije mu jasno kako mogu propuštati takve poslastice, dok mama, svaki puta kad dolazim k njima u posjet, uspije napraviti, osim veganskog preukusnog i prezanimljivog ručka, i veganske kolače!? Uglavnom roditelji nemaju s time problema.

Što se tiče prijatelja, ni sama ne znam kako, ali sam se uspjela okružiti velikim brojem vegetarijanaca, pa čak i vegana. Tako da nas je uvijek nekako pola-pola. Često puta se dogodi čak da mesojedi budu u manjini 😀 Svi moji prijatelji mesojedi me prihvaćaju takvu i svi se super slažemo. Nitko od nikoga ne očekuje da bude drugačiji niti nam ičija opredjeljenja po pitanju hrane ometaju druženja. Tako da ni prijatelji nemaju stime problema.

Moram napomenuti jednu stvar koja je jako važna, to je da je i muž vegan. A to je ono što mi je najbitnije, i zaista oslobađajuće. Svaki dan jedemo zajedno i bilo bi mi prenaporno da svatko jede svoj tip hrane i da su nam obroci odvojeni.

A općenito okolina? To što sam godinu dana živjela u Berlinu je ostavilo velik utjecaj na mene, barem po pitanju veganstva. Znači taj grad je simbol za veganstvo. (Dobro, i za još neke druge stvari koje su našem mentalitetu i dalje nepojmljive, ali to je Berlin.) Tamo je sve podređeno veganima. Možda sad malo pretjerujem, ali taj grad ostavlja baš takav dojam. Zaista ti nije nikakav bed reći da si vegan. Tamo je to zapravo jako jednostavno i lako. Toliko da kad smo se vratili u Zagreb nisam više razmišljala o tome jesam li vegan ili ne, jednostavno tako živim i nemam problema s time. Niti mi okolina stvara probleme radi toga.

catzhuz7z8g-tim-marshall

  1. Je li veganstvo zdravo?

Apsolutno! Pod uvjetom da jedeš zdravo 🙂 Zapravo, tek nakon što sam osvijestila da sam veganka sam počela uživati u kuhanju zato što sam počela otkrivati pregršt raznolike hrane koju do tada nisam pripremala. Sve zdavije od zdravijeg.

Ima jedan zanimljiva priča koju mi je ispričala Andrea Marijan nakon što se nedavno vratila iz Indije. Naime, tamo je posjetila jedan gradić – Puskar (gdje je neko vrijeme boravila) u kojem je zabranjeno jesti meso, jaja i piti alkohol. To je ono što oni nazivaju pure vegeterian. Jednom je neki čovjek pokušao prokrijumčariti meso i sad je u zatvoru na 10 godina! Dakle, tamo ljudi, od rođenja, ne jedu meso. Nisu ga nikada jeli. I nisu ništa manje zdravi od mesojeda.

Vegani (barem oni koji nastoje jesti zdravo) jedu različite vrste žitarica, mahunarki, povrće, voće, orašasti plodovi … Mnogi od njih jedu tofu, seitan i tempeh kao jako ukusna i nutritivno bogata ‘zamjena’ za meso. Ja osobno to kupujem rijetko kada.

Zadnji puta kad sam bila na sistematskom pregledu (prošle godine; inače idem svake godine na barem nekakav pregled) sam imala savršenu krvnu sliku (i svi ostali nalazi su također bili savršeni) toliko da me doktorica pitala kako to uspijevam, tim više što sam veganka.

Ne znam je li zdravije biti vegan ili mesojed, mislim da nema razlike. Jedino što je važno je da što god da jedeš da to bude raznovrsno i po mogućnosti domaće. I naravno, voće i povrće kao neizostavne namirnice bilo kog tipa prehrane.

Brojni vegani i vegetarijanci naprave katastrofalnu pogrešku kad prestanu jesti meso – jedu samo kruh, peciva, tjesteninu i sir, ako nisu vegani. Od toga ne možeš biti zdrav.

zsb2mbzshji-stephanie-mccabe

  1. Je li veganstvo skup način života/prehrane?

Ne mora biti. Sve ovisi o tome koliko se dobro informiraš. Vrlo lako ljudi padnu pod utjecaj svih onih skupih superfood proizvoda kao i pod mit da ti nešto nedostaje ako ne jedeš meso. Radi toga nakupuju razne suplemente koji ti zaista i ne trebaju, barem ne u toj mjeri. Ja ne konzumiram nikakve suplemente (osim B12), a od tih superfoodova si ponekad nešto i kupim, jer mi je fino i fora mi je unositi promjene. Ali, svaki zdravi food je superfood.

Dakle, možeš proći relativno jeftino. Ja uglavnom pripremam hranu kod kuće. U Zagrebu ima nekoliko veganskih opcija što se tiče restorana, tako da ponekad jedemo i vani, ali rijetko. To je već skuplja varijanta 🙂 Ponuda u Zagrebu još uvijek nije ni blizu onoj u Berlinu, inače bi i ovdje više jeli vani. A tamo su i cijene veganskih jela sasvim solidne i pristupačne. Što se tiče kupovine namirnica, ili ja ne osjetim neku razliku ili mi je već toliko počelo biti normalno da živim veganski tako da ne vidim da ovakav način prehrane je nužno skuplji. To je slučaj možda jedino ako si početnik, pa ti treba neko vrijeme da se informiraš i snađeš, ali ovdje u Zg to nije neki problem.

Radi se o tome da ti kao vegan ne moraš kupovati skupu hranu da bi tako živio. Moja tj. naša prehrana se sastoje najviše od žitarica, voća, povrća, orašastih plodova, sjemenki, mahunarki … od kojih sama pripremam obroke. A ponekad kupim tofu ili tempeh koji je skuplji. Pa ponekad kupim i taj ‘superfood’ 🙂 Ali svi si mi ponekad nešto priuštimo, bili vegani ili ne.

c9ofrved_tq-paul-morris

  1. Oduzima li ti ovakav način prehrane puno vremena (pronalazak kvalitetnih namirnica, sama priprema itd)?

Ništa više nego da ne živim veganski. Imam par mjesta na koje odlazim kupovati (tržnica Dolac, dućan Farma ili ponekad Bio Bio …) i uvijek gledam da mi se isplati. Ali, ionako su mi svi tu negdje na dohvat ruke, tako da ne trošim neko ekstra vrijeme za nabavku.

Što se tiče pripreme hrane – ionako nisam baš osoba koja voli satima stajati u kuhinji i nakuhavati, tako da se sva moja jela spremaju brzo, cca 30-45 min.

  1. Mrze li vegani mesoždere?

E to ovisi od pojedinca do pojedinca. Ja ne. Zato što smatram da svaka osoba ima svoj odnos sa hranom. Ovako ja to gledam – ja ne bih mogla ubiti životinju samo da bih bila sita. Pa nekako licemjerno doživljavam da onda odlazim u dućan kupovati to. I sve što želim je biti samo u skladu sa sobom. Ne želim drugima pričati kako je jedenje životinja loše, ma što god da ja o tome mislila. Poštujem tvoje i tuđe odluke o prehrani. Ti znaš svoje zašto.

No, naišla sam da mnogi vegani zaglibe. I sad dolazim do točke o kojoj sam i sama htjela pisati, ali ne znam od kuda da počnem. Zaglibe jer prodikuju drugima, zrače mržnju i neodobravanja, što je u konačnici u kontradiktornosti sa veganstvom. Barem po meni. Nisu vegani loši, ne bih htjela da me se krivo shvati 🙂 Veganstvo prije svega ističe nenasilje. Ako netko kao vegan ne odobrava drugim ljudima da jedu meso (koliko kod je to veganima neprihvatljivo) ta osoba je indirektno nasilna prema tim ljudima. Tako da … ima svega, a to ne ovisi o tome jesi li vegan ili jedeš meso, nego o tome kakav si ovako sam po sebi, zar ne?

queneufvdcg-freestocks-org

  1. Savjeti za one koji bi željeli postati vegani?

Svakome tko razmišlja da postane vegetarijanac ili vegan bih savjetovala da bude opušten i ležeran u toj svojoj namjeri. Možda je čak bolje krenuti malim koracima. Svakako bih naglasila da se ne treba zamarati ako ponekad ‘zgriješiš’, posebno u počecima. Nije tu toliko bitno da postaneš vegan, koliko smjer kretanja. Drugim riječima, ako ti je teško ‘odreći’ se nekih namirnica, kreni po malo. Postepeno izbacuj namirnicu po namirnicu. Veganstvo je stil života, način razmišljanja, a ne slijepo držanje definicija i pravila.

No, najvažnije od svega je da osjećaš tu svoju namjeru. Da znaš koje je tvoje zašto. Zašto želiš biti vegan? Ako ti u nekom trenutku dođe da bi pojeo mesa ili sira, koliko god je to u suprotnosti sa definicijom veganstva, radije to pojedi i preispitaj zašto, nego da se na silu trudiš ostati vegan jer je to definicija. Nemoj dopustiti da te definicije drže u veganstvu, nego tvoje zašto. Ok je i prestati biti vegan, ako ti tako dođe. Smatram da je najbitnije slijediti svoj osjećaj. I ne držati se neke ideologije radi nje same. Ja znam svoje zašto i do sada mi nije nikada došlo da pojedem meso, pa čak niti taj zloglasni sir bez kojeg nitko ne može zamisliti život 🙂 No ne znači da nisam probla (da, ‘zgriješila’ sam hehe). Zanimljivo je što sam doživjela tada – sir mi više nije bio fin.

Iskreno, ne mogu se više zamisliti da jedem meso i mliječne proizvode. Da nisam veganka. Ali, ne volim se tako definirati. Ne volim reći da sam vegan. To mi je previše definirano i zvuči kao da mi je više stalo do definicije nego do razloga zašto tako živim. Za sebe bih zapravo rekla da stil koji živim spada u tu kategoriju veganstva, nisam odlučila da ću se tako definirati 🙂

sghnxezeo-q-b-o-quan-nguy-n

  1. Negdje sam pročitala da su ljudi oduševljeni tvojim veganskim receptima. 🙂 Imaš li neki za preporučiti?

Hahahahah! Pročitala si to kod mene u mom postu gdje se sama hvalim time 😀 😀 Ali je tako! Doduše, moji recepti tj. hrana koju pripremam nije nešto posebno, nema nekih specijalnih sastojaka niti procedure izrade. Ja čak i ne kuham po receptu, nego u tom trenutku kada pripremam hranu smislim što bih sve mogla koristiti. A to obično bude ono što imam doma, ne idem u dućan kupiti baš neku posebnu namirnicu. I ono najvažnije – radim sve tako da bude jednostavno i brzo. Jer imam i drugog posla za raditi osim kuhanja! Npr. pisati blog i dizajnirati svoje ilustracije 🙂 I šetati psa 🙂 I ići na jogu 🙂 I pozabavit se s mužem 😀 Tako da mi ostane malo vremena samo za kuhanje 🙂

Čak sam svojevremo razmišljala o tome da pokrenem i food blog. S naglaskom na idejama što i kako napraviti, a da bude brzo i cijenom prihvatljivo. Ne sa nekim konkretnim receptima, jer kako sam već spomenula, ja ih nemam. Ja zapravo nikako ne volim kuhati po receptu. No, to ne znači da ih ne pratim. Samo kad nađem neki recept koji mi se čini ok, onda ga iskoristim kao ideju koju ja začinim nekom svojom idejom kako bih to napravila.

Najviše volim raditi guste juhe i variva te brze kolačiće 🙂

Juha od crvene paprike, patlidžana i leće 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto: Slavenka Đikić
  • crvena rog paprika
  • patlidžan (manji)
  • crvena leća (manja šalica)
  • sol
  • majčina dušica

Papriku i patlidžan popržim na ulju. Dodam malo soli i malo vode.

Ubacim leću i opet dodam malo vode. Leća ju brzo upija tako da često podlijevam. Kad se to sve skupa dinstalo par minuta, zalijem sa onoliko vode koliko mi je dovoljno za količinu koju sam zamislila. Više vode – rjeđa juha, manje vode – gusta juha, svejedno je 🙂

Kad se sve omekša, zblendam sa štapnim mikserom (jer blender mi više ne radi).

Nakon što ju stavim u tanjur, posipam sa nekakvim sjemenkama, npr. suncokretovim, posipam sa majčinom dušicom i dodam par kapi ulja (ja koristim ono koje imam doma bučino, sezamovo, maslinovo …)

Ovakva juha je čak dosta i zasitna zbog leće. Leću općenito stavljam u sve što želim da bude gusto, neizostavna namirnica je za svako varivo zato što kad se raskuha varivo postaje gusto i bez blendanja. Ovisno koliko je stavimo, jasno. Također, vrlo brzo se raskuha, za otprilike 15 min pa je iznimno praktična (za razliku od slanutka kojem treba i po sat vremena, da ne spominjem i namaknje večer prije).

*Zgodan savjet sa slanutkom – cijelo pakiranje od 500g namočim preko noći i drugi dan sve skuham. Kad se ohladi stavim u zamrzivač i tako imam uvijek dostupno tijekom sljedećih par tjedana, dok ne potrošim 🙂

Ferrero rocher kuglice 

unnamed-1
Foto: Slavenka Đikić
  • sirovi kakao
  • kako maslac ili kokosovo ulje
  • šećer od kokosovog cvijeta (ili agava ili javorov sirup …)
  • vanilija prah
  • lješnjaci sitno i grubo mljeveni (ne treba biti odvojeno)
  • Malo rižinog/sojinog/zobenog mlijeka (čisto da ne budu pretvrde)

Maslac otopim. Pomiješam sa kakaom, vanilijom, šećerom i rižinim/sojinim/zobenim mlijekom. Dodam i lješnjake i sve pomiješam. Pustim da malo odstoji kako bi se smjesa mogla oblikovati u kuglice koja uvaljam u ostatak lješnjaka.

* s obzirom da bi kupovina kakaa, maslaca i šećera, a kamoli vanilije, mogla biti poprilično skupa, postoji i bolja opcija. Umjesto toga kupim vegansku čokoladu (ima je u bio bio dućanima, uzmem onu od 70% kakaa i košta 15 kn). Takva čokolada ima sve ove sastojke koji mi trebaju. Tako da nju otopim i dodam mljevenje lješnjake. Kad se smjesa malo stisne oblikujem kuglice koje uvaljam u ostatak mljevenih lješnjaka.

  1. Tvoj recept za bolji svijet?

Ljubaznost. Tolerancija. Razumijevanje. Suosjećanje. Osvještavanje. Odgovornost.

Slavenki puno hvala na vremenu koje je izdvojila za Naranču, kao i na spremnosti da o svemu govori iskreno i otvoreno! ❤

naranča, naranča blog


Naranča Newsletter – za sve one koje osim informacija zanima i transformacija. Prijavite se putem kontakt forme i svakog će vas ponedjeljka ujutro na mailu dočekati pošiljka dobrih vijesti, savjeta, motivacije i inspiracije!


Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin

Oglasi

5 misli o “Razgovor veganke i mesožderke – razbijanje predrasuda o veganstvu

  1. Oduševio me ovaj tekst! Tim više što sam vegetarijanka i nikad mi nije nedostajalo to što ne jedem meso. Ovo mi je malo otvorilo vidike i prema veganstvu jer sam ga doživljavala puno kompliciranijim od vegetarijanstva (najviše u smislu- kako ću napraviti tortu bez jaja?) Za Berlin se potpuno slažem sa Slavenkom..to je valjda jedino mjesto na kojemu me nisu čudno gledali kad sam u “običnom” restoranu tražila da iz nekih jela izbace meso, a o izboru restorana za vegetarijance i vegane neću ni počinjati.
    Stvarno..super tema i super tekst! 🙂

    Liked by 1 person

  2. Ooo super, nešto za mene! Imala sam jednu fazu kada sam pokušala kuhati bez mesa, ali ne znam ja to. I svako mi jelo izgleda prazno :/ Uz to sam mislila da ne znam kakva umijeća trebamo posjedovati da bi mogli tako kuhati. Sada me Slavenka opet razuvjerila u moje predrasude, možda je vrijeme da si pružim drugu priliku!
    Bravo cure za intervju i dobru temu!

    Liked by 1 person

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s