Priča o Naranči

Naranča je svoj život započela kao obična škrabotina u mojoj bilježnici. Tamo su svoje konačno počivalište pronašle mnoge ideje prije nje. Sletjele bi mi na um, nakratko ga osvijetlile, a onda bi bile zapuštane, podcjenjivane i na kraju zaboravljane.

U to sam vrijeme (2015. godine) konačno postala svjesna činjenice da me većina principa po kojima razmišljam i djelujem ne čini nimalo zadovoljnom. Pa sam stvari počela mijenjati. Tako sam, između ostaloga, odlučila ne pustiti ideju o Naranči da uvene na papiru. Odlučila sam ju uzeti za ozbiljno i dati joj život.

Kako je u mom životu tada kronično nedostajalo radosti (bila sam bez posla, cilja i smisla), odlučila sam tu radost nekako sama isprovocirati, dozvati. I to sam odlučila napraviti pišući.

Zato ime Naranča. Jer simbolizira radost. 

Pisanje je za mene odmalena bilo nekakva prirodna, duhovna i umna potreba. Ipak, putem sam ju uspjela zanemariti. Nikakvo čudo što se sve bilo počelo ‘sušiti’.

Pišući, odlučila sam se tada koncentrirati na pozitivne stvari, ljude i događaje, ali i ono što me muči sagledati s vedrije strane. Nije mi to bilo lako jer se čitav moj unutarnji sustav neprestano pokušavao okrenuti žaljenju, tjeskobi i odustajanju. A i vještina pisanja bila mi je u poprilično lošem stanju. No potreba za promjenom nadjačala je sve to.

I tako je Naranča polako počela rasti, a ja sam se trudila ne rezuckati ju previše svojom bezvoljnošću i skepticizmom, već ju zalijevati što više svojom pažnjom i sretnim mislima. Kako sam stvarala Naranču, Naranča je stvarala mene. Pišući, nekako sam samoj sebi postajala vidljivija. Pomogla mi je da se sredim na više razina i da shvatim što bih ja i kako sama sa sobom.

Bio je to samo početak velike transformacije koju mi je Naranča donijela. Sad kad gledam unazad, čudesno je što je ta mala iskrica uspjela napraviti od mog života, ta potreba da promijenim nešto i ta posvećenost jednoj radosnoj ideji.

Nevjerojatno koliko se dobrih stvari dogodilo, koliko mi se vrata otvorilo i prilika ukazalo samo jer sam odlučno krenula za tom idejom, jer nisam dozvolila da se ta iskra ugasi, jer sam naučila kako predano raditi na onome što osjećam kao svoj unutarnji poziv.

Moja, stvorena “ni iz čega”, sposobna mijenjati i podržavati. Naranča. Radost. Jedna od najboljih stvari za koje sam se u životu odlučila.