Čini se kako i u onome što volimo mora postojati određena razina organizacije i prisile želimo li da se stvari nastave kretati u željenom smjeru i onda kad nam baš i nije dan/tjedan/mjesec – nije dovoljno samo voljeti, potrebno se truditi, postavljati ciljeve, planirati i planirano provoditi u djelo. Mislim da je upravo nedostatak konkretnog plana kojim bi proveli u djelo svoje želje jedan od glavnim razloga što živote provedemo radeći ono što nas ne ispunjava.

Možda imate najbolju tvrtku na svijetu, odličan proizvod ili nudite korisne i tražene usluge, no što vam to sve vrijedi ako vas Google ne izbacuje na svojoj prvoj stranici rezultata pretrage? Ako stvari postoje tek ako postoje na Facebooku, onda vrijede onoliko koliko ih visoko pozicionira Google. Naravno, to su pravila nekog uvrnutijeg svijeta na koji baš i ne pristajem, no činjenica je kako upravo tražilice, a prije svega Google, imaju sve veću ulogu u našem životu i poslovanju, svi se bore da ih nekako osvoje, da im se nekako svide pa se i cijela jedna znanost u tu svrhu razvila, a znanosti je ime – SEO.

Znala sam da želim drugačije no ni samoj mi nije bilo potpuno jasno što to drugačije zapravo predstavlja. Ipak, kako sam stvarala Naranču, Naranča je stvarala mene. Pišući, nekako sam samoj sebi postajala vidljivija pa mogu reći da mi je ovih godinu dana vođenja bloga uvelike pomoglo da se sredim na nekoliko razina i da shvatim što bih ja i kako sama sa sobom. Sve skupa ne bi bilo ni približno tako lijepo i sretno da nije vas, dragi moji čitatelji. Iz toga razloga htjela sam vas na neki način ovom prilikom malo razveseliti!

A Beautiful Mess jedan je od najposjećenijih blogova na svijetu, neka vrsta autoriteta kada su u pitanju trendovi vezani uz uređenje interijera, modu, recepte, fotografiju, craftarije ili ukratko – lifestyle. Zapravo, ono što je počelo kao jednostavna blogerska ideja insiprirana potencijalima kreativnog nereda i ljepotom nesavršenog, iz čiste ljubavi i bez prevelikih očekivanja, danas je vrlo uspješna ženska lifestyle kompanija, a Elsie i Emma, glavne i odgovorne akterice ove priče, mogu biti i više nego zadovoljne jer projekt od kojega su skoro odustale danas im donosi ne samo osobno zadovoljstvo, već i financijsko blagostanje.

Upravo je osobno zadovoljstvo ono zbog čega i dalje pišem blog, a posebno me raduju ljudi koje zahvaljujući blogu upoznajem – ljudi koji me svakodnevno svojim tekstovima inspiriraju, potiču, zabavljaju. Iz toga sam razloga u ovom postu odlučila ugostiti tri meni vrlo drage autorice koje su pristale s nama podijeliti svoje razloge zbog kojih pišu blog kao i iskustva koja im je ta odluka donijela.