Svi se ponekad uspoređujemo s drugima, osjećamo zavist spram onoga što drugi čine, kako izgledaju i slično. Sve skupa postaje neprihvatljivo onog trena kad život, tj. uspjeh druge osobe više nije samo usputna iglica koja nas ubode i poruči “vidiš, može se”, već postane teret kojim umanjujemo vlastitu vrijednost. Besmisleno je mjeriti vlastiti uspjeh tuđim mjerilima i tražiti sreću s kartom tuđeg života u rukama!

Iz nekoga suludog razloga u narodu postoji vjerovanje da za Božić sve mora biti onako kako inače nije, da se baš tad mora izmicati sav namještaj ne bi li se očistili svi kutevi kuće koji nam inače i ne padnu napamet, da se baš tad mora smaknut svaki i onaj tek rođeni kućni pauk i ukloniti svako prokleto nametničko zrnce prašine, da se baš tad mora napeći toliko mesine da je ima dosta za narednih sedam dana dok se svima ne počne povraćati od nje.