Neki od vas imali su priliku susresti se s njezinim radovima, na ostalima je da tek zaplove morem Zombijane Bones i razvuku osmjeh od uha do uha jer drugačije i ne može s ovakvom vrstom ilustracija koje na zanimljiv način predstavljaju poznate svakodnevne situacije, društvene fenomene i trendove.

Po prvi puta ovdje na Naranči intervjuiram i iznimno mi je drago što sam ta prva pitanja imala priliku uputiti udruzi PLANTaža, tj. skupini pozitivnih, entuzijastičnih i vrijednih ljudi kojima je cilj pokazati da je nužna promjena stava prema prirodi, bićima koja nas okružuju i životu općenito, da umjetnost može imati terapeutski učinak na svijet, te da i sami možemo značiti promjenu na bolje.

ŠTO SAM DOBILA: Zbirku lako pamtljivih pričica modernog redovnika koji nekad pretjeruje s nastojanjem da bude simpatičan, ali je ipak uspio u sve ubaciti nekoliko zrnaca mudrosti (sličnih onima koje nalazimo u baka-pričama) pa ako vam treba lakog i pozitivnog štiva za ljeto od kojeg nećete tražiti pretjerane misaone stimulanse za radikalne životne preokrete – preporučam.

“Pakao živućih nije nešto što će biti: ako postoji, onda je već ovdje, onda je to pakao koji svakoga dana nastanjujemo, koji tvorimo bivajući zajedno. Dva su načina da izbjegnemo patnju. Prvi mnogima polazi za rukom: prihvatiti pakao, sroditi se s njime do te mjere da ga više i ne opažamo. Drugi je smion, iziskuje stalnu budnost i učenje: tražiti i znati prepoznati tko i što usred pakla nije pakao, i omogućiti mu da traje, dati mu prostora.”

Velika je mala PJ. Iznimne glazbene inteligencije, smjelo se proteže žanrovima – čas vrišti provokativno, čas proviruje stidljivo; čas čupa srce mlateći s njim uokolo u nekom poderanom ritmu; čas otkucava negdje melankoličnim tipkama klavira; čas je lucidna, čas slomljenih živaca; čas skupljena i hrabra, čas rasplinuta i sanjiva – iskreno, samo iskrena s nama. Ovom prilikom dohvatila sam se odličnog albuma „Send his love to me“.