Kome zavidiš i zašto?

Ivana Gložić Meter

zavist - kome zavidiš i zašto

Svi se ponekad uspoređujemo s drugima, osjećamo zavist spram onoga što drugi čine, kako izgledaju i slično. Količina te zavisti može varirati od relativno zdrave, poticajne do potpuno otrovne. Male zavisti osjetimo obično spram ljudi koji su postigli uspjeh na područjima na kojima se i sami želimo dokazati. One su zdrave sve dok nas potiču da više radimo na sebi i da se snažnije borimo za ciljeve koje želimo postići. Sve skupa postaje neprihvatljivo onog trena kad život, tj. uspjeh druge osobe više nije samo usputna iglica koja nas ubode i poruči “vidiš, može se”, već postane teret kojim umanjujemo vlastitu vrijednost.

Tvoj i moj uspjeh ne mogu biti isto

Nitko od nas ne starta s istog mjesta, na isti način, ni u istoj kondiciji. Svatko se od nas kroz život susreće s različitim izazovima i na njih odgovara na različite način, ovisno o prethodnim iskustvima, budućim željama ili trenutnom stanju uma i duha. Imamo različite želje i planove, različite mogućnosti.

Besmisleno je stoga da ja zavidim tebi ili da ti zavidiš meni na onome što smo postigli kad ja nikada ne mogu znati kako je to zapravo biti u tvojoj koži niti ti možeš znati bi li ti moja postignuća ikada pružila isto zadovoljstvo. Besmisleno je mjeriti vlastiti uspjeh tuđim mjerilima i tražiti sreću s kartom tuđeg života u rukama!

Slike života koji ne živimo

Suvremeno doba donijelo nam je i jednu sasvim novu vrstu zavisti – onu koja izrasta na tlu društvenih mreža. Zahvaljujući istima, svatko danas ima priliku u virtualnom prostoru graditi identitete koji ne moraju imati nikakve veze sa stvarnošću.

Pomalo smo postali opsjednuti stvaranjem, objavljivanjem i promatranjem slika života kakav se zapravo ne živi. Pored pomno izdvojenih i profiltriranih ulomaka tuđih stvarnosti, naši nam se životi često znaju učiniti jadnima i nezanimljivima. Postajemo tako zavidni na tuđim životnim stilovima, poslovnim uspjesima, divnim ljubavnim vezama i prijateljstvima. Imamo potrebu nakon toga lažirati i svoju stvarnost pa se krug malih internetskih obmana nastavlja.

Zaboravljamo da se ni ljubavi, ni prijateljstva, ni uspjeh ne mjere brojem lajkova ni pozitivnih tuđih komentara. Mijenjajte sliku za stvarnost kad god možete, samo tako pronaći ćete način da pokrpate praznine koje ni jedan filter ne može sakriti.

Kad uspije onaj koji je “gori od mene”

Sigurno vam se barem jednom u životu dogodilo da umjesto vas uspjeh na području kojim se bavite pobere osoba koju smatrate “gorom” od sebe, tj. osoba za koju mislite da na tom području nije ni približno dobra kao vi. Ne govorim sad o nepravedno stečenom uspjehu, već jednostavno o onim čudnovatim događajima kad se ono što ste priželjkivali dogodi nekome tko to, po vašem mišljenju, zaslužuje manje od vas.

No prije nego se u potpunosti prepustite zavisti, razmislite je li ta osoba uistinu gora od vas? Možda nije prirodno talentirana za to nešto koliko ste vi, ali je marljivo radila godinama kako bi nadoknadila manjak talenta, dok ste vi držali sve četiri visoko u zraku puni povjerenja u svoje talente koji su s vremenom zahrđali.

Što biste ubuduće mogli raditi bolje? Tuđi uspjeh nije ujedno i vaš neuspjeh. On zapravo nema nikakve veze s vama niti vi imate veze s njim. Tako da razbijati glavu oko toga tko je što zaslužio, a tko nije, stvarno nema smisla. Ako znate što želite, ako ste odredili svoje ciljeve, radite na njima predano iz dana u dan, ne opterećujte se glupostima i ne gledajte stalno u ono što rade drugi.

Budi sretna bundeva

Sjećam se TED govora jedne djevojke koja je patila od kompleksa manje vrijednosti i neprestano zavidjela drugima na svemu onome što imaju, a što kod sebe ne može pronaći. Na osnovu onoga kako se osjećala, sebe je usporedila s cvijetom bundeve, koji je u njezinoj kulturi smatran neuglednim, dok je ostale ljude kojima je zavidjela usporedila s cvjetovima ruže. Međutim, jednog je dana odlučila promijeniti perspektivu. Zapitala se kakve koristi gladan čovjek ima od cvjetova ruže koji ne daju jestivog ploda? Nikakve. No zato se od ploda koji daje cvijet bundeve može lijepo najesti.

Poanta? Svi smo tu sa svojim setom vještina i kvaliteta, svatko sa svojom zadaćom i svrhom. Trebamo ovome svijetu baš takvi kakvi jesmo. Besmisleno je stoga uspoređivati se s drugima i zavidjeti im na onome što su od života dobili kad sami posjedujemo upravo one alate koji su nam potrebni da u životu postignemo sve što istinski želimo.

Pretjerano bavljenje tuđim životima znak je nezadovoljstva vlastitim i manjka hrabrosti za suočavanje s postojećim problemima. Ono na čemu drugima zavidite govori dosta o onome što vas muči. Usvojite to, okrenite se sebi i započnite s radom!

Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!

Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.

Možda će vam se svidjeti i ovi tekstovi:

←
→

38 komentara na “Kome zavidiš i zašto?”

  1. Pojam uspjeha za svakoga je drugačiji – za mene to znači da sam nadišla svoj strah i ograničenje, da sam uspjela napraviti ono što sam mislila da ne mogu, iako je to nekome mačji kašalj. Odlična mi je ova usporedba sa bundevinim cvijetom ❤ Fenomenalan post draga moja!

    Liked by 3 people

    Odgovori

    • hvala 🙂 i meni je super ta usporedba! I da, baš to što kažeš – iz tuđe perspektive naša se postignuća mogu činiti mačjim kašljem, al nitko ne zna koliko je tu truda trebalo zapravo biti uloženo, zato se ne treba obazirati previše na ono što se drugima čini 😉

      Liked by 1 person

      Odgovori

  2. Izvrstan tekst! Kao što kaže Slavenka- pojam uspjeha je za svakoga drugačiji. Ja sam se prije često uspoređivala s drugima, a onda sam se počela držati one da budem bolja nego što sam bila jučer i da svakog dana pokušavam biti najbolja verzija sebe. ❤

    Liked by 2 people

    Odgovori

  3. Najgore je željeti biti netko drugi i zaviditi na nečemu što i sami želimo, a ne raditi ništa da to promijenimo. Nikada nisam bila zavidne prirode samo pozitivno inspirirana nečijim uspjehom ali i svjesna da nikada ne možemo biti isti kao netko drugi. Možemo se baviti istim poslom i ulagati jednako truda i vremena u postizanje cilja ali konačni rezultat nikada neće biti isti.Slažem se sa Slavenkom po pitanju uspjeha..mjerim ga isključivo kroz sebe i svoja postignuća. Meni je uspjeh kad danas napravim nešto što nisam mogla (radi nedostatka znanja, iskustva, motivacije ili hrabrosti) napraviti jučer i kad sitnim koracima napredujem svaki dan.
    Poznajem osobu koja je uvijek svima zavidna, cijeli svijet krivi za svoje probleme..od nje se samo može čuti kako ne može naći posao i kako su svi koji rade zaposleni preko veza koje ona nema. Čovjek bi se sažalio dok ne otkrije da je to osoba koja traži posao samo u svojoj uskoj struci, nije spremna ni privremeno raditi neki posao koji joj je “ispod časti” jer je fakultetski obrazovana i ima jako ambiciozne snove za koje nije spremna raditi. Toliko se bavi drugima da je zaboravila raditi na sebi i za sebe.
    Pojam uspjeha je svakome drukčiji ali jedno je uvijek isto – od zavisti nema koristi, treba zasukati rukave i raditi pa čak i ako je riječ o onome što nam je “ispod časti”. Kao što si rekla, posjedujemo sve alate da postignemo ono što želimo. Nekima treba duže, nekima manje, a neki moraju raditi i 3 posla dok istovremeno rade na svom cilju ali za one vrijedne i uporne nema straha od neuspjeha. Tad neće više ni osjećati zavist nego samo ponos na sebe.
    Odličan tekst ❤

    Liked by 2 people

    Odgovori

  4. Trenutno sam u “godinama” kada zaista nemam potrebu da upoređujem sa drugima svoj život ili eventualni uspjeh, ja iz nekog čudnog razloga volim da istražujem gdje su moje “lične granice”. Ni to nije baš sjajno nedavno su me pitali “a šta ti u stvari želiš da dokažeš”. Nije u pitanju nikakvo dokazivanje, već vrijeme koje prolazi samo želim da ga iskoristim maksimalno ako je to moguće. Post je odličan i možda je ovaj moj komentar zalutao ali dok sam ga čitala pored svih situacija koje si opisala pojavila mi se i ova moja. 🙂

    Liked by 1 person

    Odgovori

  5. Bilo bi nam svima ljepše kad bi uložili više vremena na razgovor i učenje od onih koji su postigli više i bolje od nas samih, a manje na zavidnost i negativne osjećaje. Zavidnost nam priušti samo silne sate nemira i nezadovoljstva, na kraju možda i gubitak dragih ljudi oko nas. Krećem barem od sebe, izbjegavam dalji kontakt s ljudima kod kojih osjetim da im je krivo zbog mog uspjeha, ili još gore da poduzimaju neke korake da bi mene poljuljali.
    Lijepa je ova priča o cvijetu bundeve, zapravo je cijeli tekst jako, jako dobar!

    Liked by 1 person

    Odgovori

  6. Na žalost ovaj je članak potpuno promašen. Nepoznavanje činjenica u tkz. uspjehu čini ljude da pišu ovakve stvari ali na žalost i razmišljaju tako. Ja imam sad kad ovo pišem 57 godina . Do prije dvije godine razmišljao sam kao i ti, a onda sam sasvim slučajno nabasao na jednu informaciju koja me je potjerala da to istražim – radi li se o slučajnosti ili iza toga stoji nešto što treba istražiti. Uputio sam se u istraživanje. Dvije godine sam svakodnevno izrezivao(screenshot) članke iz dnevne štampe na internetu i zatim složio puzle i otkrio da to što si napisala – a što sam i ja mislio nema veze sa mozgom niti sa realom. To je otišlo tako daleko da sam napisao knjigu “Svijetli vodič kroz mračnu Hrvatsku”
    Inače sam autor 10 knjiga, i bivši profesionalni muzičar i estradnjak koji je na svojoj koži (neposredno) doživio nebulozu tvog članka. Kriviti sebe za tkz. eventualni (ne)uspjeh je potpuno kriva platforma koja služi za kamufliranje onoga što se dešava u politici,arhitekturi, sudstvu, policiji poduzetništvu, estradi, kazalištu, sportu, TV, kinematografiji i da ne nabrajam. Dakle glavna poluga sakrivanja vašeg neuspjeha je vaša krivica da ste kao nesposobni, ovakvi ili onakvi. No, reala je sasvim drugačija. Postoji umrežena ekipa ljudi koji čine ljude (odabrane ljude) uspješnima, nedužnima na sudu iako su ubili više ljudi, esztradnim zvijezdama iako pojma nemaju o muzici ili pjevanju/sviranju. Ti “uspješni ljudi” imaju obavezu raditi ono što im se nalaže da rade u zamjenu za taj “uspjeh” pa istovremeno postaju dio umrežene ekipe koja se taj način širi i vlada situacijom. Pri tome se sposobne ljude i talentirane osobe sakriva i uništava kako svojim primjerom dobrog poznavanja struke i sposobniosti ne bi ugrozile bjihove zvijezde i pulene iz mreže. Dovoljno da osoba iz mreže PRDNE od tog prdca će drugi dan mediji napraviti senzaciju , pa taj prdac neće smrditi , već ćeepostati fancy miris i trend. Mediji će vas uvjeravati i svakodnevno bommbardirati karizmom pojedinaca dižući ih u nebo i pri tome nabijajući vrlo velike komplekse pravim i sposobnim ljudima

    Liked by 1 person

    Odgovori

    • Dragi Igore, hvala vam na komentaru. Mislim da ste vi malo promašili bit ovog teksta, tj. na svoj ste način shvatili ono što sam htjela reći jer, sudeći po vašem komentaru, vi uspjehom smatrate samo ono što vam drugi priznaju kao uspjeh (estrada, politika itd.). Ja sam u ovom tekstu govorila o jednoj sasvim drugačijoj vrsti uspjeha. Nepoznavanje činjenica o uspjehu? Postoji samo jedna vrsta uspjeha i neke točno definirane činjenice u vezi istoga? Ne bih rekla. Ali to je u redu, valjda ste negdje imali potrebu istresti stvari koje vas muče. Vas očito pati to što vam drugi nisu odali priznanje za neka vaša postignuća. Ali zašto bi vas to patilo? Uspjeh je raditi ono što volite i uživati u tome. Što vas briga za sve ostalo? Nemojte zamjeriti, ali ne bih se sad upuštala u kojekakve rasprave jer bojim se da im ne bi bilo kraja. Vi i ja očito potpuno drugačije gledamo na neke stvari. I to je u redu, razlikujemo se po svojim razmišljanjima, iskustvima, stavovima – svatko ima svoju stvarnost i nema potrebe dokazivati čija je stvarnost “prava stvarnost”. Nadam se da s 57 neću razmišljati kao i vi. Svejedno, hvala na čitanju i komentiranju 🙂 Želim vam ugodan dan!

      Sviđa mi se

      Odgovori

      • Ivana, ja sam jako dobro razumio što si ti napisala nisam ja ništa krivo shvatio. “Vas očito pati to što vam drugi nisu odali priznanje za neka vaša postignuća”. Ovo treba izjaviti i ostati živ. Koji su to drugi, oni od kojih sam nagrađivan javno za svoj rad? Mislim da ne znaš sa kim se dopisuješ. Mene pati što su dripci koji veze sa muzikom nemaju trekeću i krevelje se , pjevaju van tonaliteta i imaju status zvijezda i renomiranih umjetnika. Ali u tome nisam usamljen. Svako tko ima imalo samopoštovanja će to potvrditi. Problem tvojeg članka je u tome što ti mješapš osobni uspjeh sa medijskim uspjehom(npr.) Pišeš o zavisti i u slijedećoj rečenici napišeš ovo. Quota; “No prije nego se u potpunosti prepustite zavisti, razmislite je li ta osoba uistinu gora od vas? Možda nije prirodno talentirana za to nešto koliko ste vi, ali je marljivo radila godinama kako bi nadoknadila manjak talenta, dok ste vi držali sve četiri visoko u zraku?”
        Vidiš problem je u tome što nije ništa radila/nisu ništa radili, ali je imala ekipu koja je gurala stvar naprijed.
        Ono što sam ja stekao , znanjem(ili spoznajom) ne može mi uzeti nitko pa prema tome ne patim za ničim, mogu se samo istima smijati. Jedno je pisati o radu na sebi i znanju kojem si stekao kroz taj rad, a drugo je pisati o tome kako je netko uspješan , a za to što ti nisi – si kriv sam. E pa nije tako , na žalost. A do 57 imaš vremena,..onda ću te pitati kako razmišljaš.

        Liked by 1 person

  10. Divan tekst, draga Ivana. Narocito ono poslednje da preterana usmerenost na nesto kod drugih u stvari govori o nama.

    U psihoterapiji se zavist deli na pozitivnu i negativnu. Pozitivna je ona koja je neminovna i zdrava. Voleli bi da imamo nesto kao i drugi, ali nas to tera da radimo na tome da i mi dodjemo do toga i srecni smo sto i drugi to imaju. Kod negativne mi nista ne radimo po tom pitanju, vec smo samo usmereni na to kako drugi ljudi to i to imaju, preziremo ih zbog toga i razmisljamo kako bi bilo dobro da i oni to nemaju.

    Bas si me inspirisala za tekst o mom vidjenju zavisti. Hvala ti na tome.

    Liked by 1 person

    Odgovori

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.