Blogerske blokade i druga životna zapinjanja

Ivana Gložić Meter

Blogerske blokade i druga životna zapinjanja / Naranča blog

Primijetila sam da i druge blogere povremeno zahvati neka vrsta krize, blokade, zastoja, zasićenja – neka neman čudnovata i dosadna kakvu sam i sama jedva jedvice uspjela prije koji dan stepsti s ramena  i glave.

Neki se od nas lako daju obeshrabriti odmah na početku, razočaraju se nedovoljnim brojem Facebook lajkova u prvih mjesec dana djelovanja, jednim blesavim komentarom ili nekom drugom nebitnom stavkom.

Neke kriza uhvati taman kada im najbolje ide pa jednostavno ne uzmognu iz nekog neobjašnjivog razloga mjesecima s uma otkinut post il’ dva, brzinski prepržit i servirat na blog. Dođe ti samo da virtualno šutiš i promatraš, da te malo nema.

Neke, kao mene nedavno, prignječe kojekakve manje zanimljive obveze, stvari koje se „moraju“ raditi na uštrb svega onoga što voliš. I tako, opravdanja su razna.

Htjedoh samo reći da je u redu ako povremeno uzmete pauzu – ali svakako nađite način da se vratite u igru ako je to nešto u čemu nalazite zadovoljstvo, bilo da se radi o pisanju bloga ili nečem desetom.

Moram priznati da sam osjećala u zadnje vrijeme grižnju savjesti zbog neispunjavanja obećanja vezanog uz redovne objave postova srijedom i nedjeljom – životni se tempo najednom promijenio pa se pokazalo teškim dva puta tjedno objavljivati postove kojima bih i sama bila zadovoljna.

Preporučila sam samoj sebi da malo olabavim i ne forsiram tamo gdje ne ide. No onda sam olabavila malo više i shvatila da mi je blog počeo zamirati. I u onome što volimo raditi mora postojati određena razina organizacije i prisile želimo li da se stvari nastave kretati u željenom smjeru i onda kad nam baš i nije dan/tjedan/mjesec.

Nije dovoljno samo voljeti, potrebno je truditi se, postavljati ciljeve, planirati i planirano provoditi u djelo. Mislim da je upravo nedostatak konkretnog plana kojim bi proveli u djelo svoje želje jedan od glavnim razloga što živote provedemo radeći ono što nas ne ispunjava.

Postavimo si zato ciljeve, usitnimo ih, rasporedimo po danima i onda tvrdoglavo – korak po korak – krenimo prema onom nečem velikom i lijepom što nas čeka u daljini.

Ne dozvolimo da naši ciljevi čekaju dok mi gutamo prašinu tuđih planova i pokušavamo ispuniti tuđa očekivanja.

Ne uzmemo li sami sebe dovoljno ozbiljno, ni drugi to neće, a želje će ostati tek snovi, mekano raspršeni u oblaku žaljenja nad našim glavama, spremnom proizvesti kišu svaki put kad životu iskreno pogledamo u oči.

Blogerske blokade i druga životna zapinjanja / Naranča blog

Da ne bih ja sad tu previše filozofirala, ja – koja sam još i sama u svemu ovome nedovoljno snalažljiva, podijelit ću s vama nekoliko savjeta iz knjige Tima Ferrissa „Četverostani radni tjedan“ koja mi je nedavno uletjela u život nekako baš u pravom trenutku i zbog koje sam na drugačiji način počela gledati na svoja svakodnevna zaduženja i aktivnosti. Savjeti se tiču postavljanja ciljeva i pronalaženja vremena za sve ono što volimo i želimo raditi, iskreno se nadam da ćete se malo trgnuti ako trenutno spavate.

Postavljajte nerealne ciljeve

Ferriss kaže kako je zapravo puno lakše napraviti nešto što bi većina nazvala nerealnim, nego nešto realno i opće prihvaćeno. Ciljati na osrednjost nešto je najgore što si možete učiniti jer je na razini „realnih“ ciljeva konkurencija prilično oštra pa tako ta vrsta ciljeva na kraju zahtjeva puno više vremena i truda. „Realni“ ciljevi nisu ni pretjerano inspirativni pa daju snage i volje tek za svladavanje nekoliko prvih poteškoća. Ako je potencijalni rezultat osrednji ili prosječan, takav će biti i vaš trud, kaže Ferriss. Za razliku od toga, na području „nerealnoga“ je jako malo konkurenata, a ciljevi te vrste znatno su inspirativniji i poticajniji.

Pecanje je najbolje tamo gdje je najmanje ribiča, a zahvaljujući kolektivnoj nesigurnosti svijeta lakše je zabijati golove dok se čitava ekipa nagurava na sredini terena. Za veće ciljeve naprosto vlada manja konkurencija.

T. Ferriss

Ne budite lijeni

Jedna od najupečatljivijih rečenica iz knjige, koja mi je baš fini šamar otriježnjenja lupila, u trenucima kad mi je kipjelo na sve strane i nisam znala kako više rastegnuti dan da sve stane:

Usporite tempo i imajte na umu ovo: većina stvari uopće nije bitna. Ako ste zatrpani poslom, to je oblik lijenosti – lijenog mišljenja i nepromišljenog djelovanja.

T. Ferriss

Neprestano vrludati u panici, pretrpavati se besmislenim obvezama i raditi sve nepromišljeno na najteži mogući način ne znači da sam vrijedna – jednostavno sam lijena napraviti reda u životu i koncentrirati se na prave stvari. Možda je malo okrutno to reći na ovaj način, al’ neka.

Odbacite nevažno

Na dnevnoj, tjednoj, mjesečnoj i svakoj drugoj bazi radimo gomile nevažnih stvari. Iz nekog se razloga bojimo biti plodonosni i učinkoviti pa kad znamo da bi nešto bilo dobro za nas, da bismo to nešto trebali napraviti želimo li biti sretniji – krenemo fino sve nešt’ okolo naokolo, „ček’ da prvo ovo napravim“, pa „ček’ još ovo“, pa „ček’ da dođe bolje vrijeme za to“. „Ček’ ček’“ do unedogled – do nikad. Ne znam za vas, ali ja to gotovo uvijek radim – uplašim se (ali ne želim to priznati), odgađam i tješim se tako što radim gomile nevažnih stvari.

Ako nešto nevažno radimo dobro, to neće postati važno.

Ako neki zadatak traži puno vremena, to ga ne čini važnim zadatkom.

T. Ferriss

U moru detalja lako se izgubiti, a nedostatak vremena je samo nedostatak prioriteta – i organizacije, kaže Ferriss. Fokusirajte se na bitno, ostalo ignorirajte.

Konkretan trenutak nikad nije optimalan za većinu važnih stvari u životu. Čekate li dobar trenutak da date otkaz? Zvijezde se nikad neće posložiti, a životni semafori nikada neće u istom trenutku zasvijetliti zeleno. Svemir se nije urotio protiv vas, ali neće se ni preznojiti da vam posloži sve kockice mozaika. Uvjeti nikada nisu savršeni. ‘Jednog dana’ možda znači naglu bolest zbog koje ćete snove odnijeti sa sobom u grob. Popis dobrih i loših strana podjednako je loš. Ako vam je nešto važno i želite to učiniti ‘jednog dana’, učinite to sada, a kurs prilagođavajte u hodu.

T. Ferriss

Sretno 🙂

Ako želite primati Naranča Newsletter, prijavite se putem kontakt forme i povremeno će vam mailom stizati posebni sadržaji vezani za kreativne industrije, rad od kuće, pisanje, online obrazovanje i osobni razvoj!

Sadržaji s Naranče zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske. Nije ih dozvoljeno kopirati, preuzimati, reproducirati ni objavljivati na portalima, web stranicama i blogovima u bilo kojem obliku bez dozvole autorice i navođenja izvora. Svako kršenje autorskog i srodnih prava podložno je tužbi.

Možda će vam se svidjeti i ovi tekstovi:

 

←
→

19 komentara na “Blogerske blokade i druga životna zapinjanja”

  1. Super mi je knjiga, jednostavna, a prodrma ipak dobro 😀 Imala sam i sama do neki dan zastoj u pisanju, sad sam opet poletno krenula dalje. Tako mora biti.

    Ako smijem preporučiti još jednu super knjigu, “the ONE Thing”, meni je otvorila neka nova vrata, pročitaj ako budeš imala vremena.

    Liked by 3 people

    Odgovori

  2. U tvom uvodu sam se prepoznala…..u zadnje vrijeme me pritisnulo toliko obaveza da nisam stigla ni misliti o blogu, a kamoli pisati! I krivo mi je što je tako, al mi je još više krivo kad napišem nešto na brzinu pa onda nisam zadovoljna.Tako da sam i ja imala sličan razgovor sama sa sobom kao i ti i obećala si da ću naći vremena za pisanje postova i postati redovita u tome kao prije. Hvala na preporuci za knjigu, morat ću je malo proučiti 🙂 I želim ti uspjeh u tvojoj odluci o pisanju…..svaki tvoj post jedva dočekam ❤

    Liked by 2 people

    Odgovori

  3. Draga Ivana, baš ti je lijep i pozitivan post 🙂 I sama sam na sličnu temu pisala u svom predzadnjem objavljenom postu Što radimo kada ništa ne radimo? (imam ih još brdo napisanih, ali neobrađenih). Moram priznati da se meni do sada nije dogodila blokada u smislu što da napišem, o čemu da pišem, nije mi nedostajalo inspiracije i spoznaja. Kad barem ne bih imala ništa drugo za raditi u životu i kad bih samo mogla pisati ovaj blog, mislim da bih osvojila već puno veći broj lajkova i čitatelja, a o broju postova da i ne govorim. No, svatko ima te dnevne obaveze koje ti uzmu i vrijeme, ali i umanjuju kreativnost i koncentraciju, pa tako i ja. Ne želim pisati samo da objavim još jedan tekst. Uostalom, kome se sviđa to o čemu pišemo, naći će interesa za inspiracijom u nekim starijim tekstovima, baš poput čitanja knjige ili gledanja filma. Nakon vremenskog odmaka – pročitat će nešto što nisu prvi puta zamijetili … tko zna zašto … možda su pročitali na brzinu, a možda su od tada do sada u sebi došli do novih pogleda na svijet koji razotkrivaju ujedno i nove slojeve naših starijih postova. Također, baš kao što pišem u svom spomenutom postu, treba dati priliku i kreativnom procesu da se formira i izrazi. Da citiram samu sebe: “Zato vam ja te faze u kreativnom izražavanju, zvane “rupe”, ne bih nazvala rupama niti odustajanjima ili posustajanjima … nego kreativnim oazama 🙂 Ili prostorom namjenjenom za stvaranje. Ne postoje rupe, postoji samo stvaranje koje je neprestano, što god da mi radili ili ne radili. Ono se uvijek odvija u nama, a mi mu trebamo dati priliku da se oblikuje, sazrije i izađe na vidjelo.” No, isto tako kako i ti pišeš u ovom tekstu, treba biti oprezan i ne dopustiti da se cijela priča otme kontroli. I sve te dnevne obaveze, bitne ili nebitne, zahtjevne ili ne, i njima se može stati na kraj te se sve skupa može posložiti i naći vremena za hobije/blogove i za sve druge bitnije i hitnije obaveze. Knjigu koju spominješ nisam još pročitala, ali ju imam na svom popisu , čini me se odlična! U svakom slučaju, sve što si napisala je jako poticajno jer sam upravo našla energije da posložim novonastalu situaciju kod mene (drugačiji posao nakon nekog vremena nezaposlenosti) i da nađem opet vrijeme za pisanje. Hvala ❤ ❤ ❤

    Liked by 2 people

    Odgovori

  5. Odličan je post, a pronašla sam se u pobrojanom. 😀 Ni ja nisam vele aktivna, Vi ste čak još dobri u svemu tome, dva dana za dva posta. Meni se zna desiti po mjesec, dva da ne objavim ništa, tačnije znalo se desiti. Nekako posljednje vrijeme sam više ažurnija, ali još uvijek nedovoljno. Razlog?! LIJENOST. Ponekada i nedostatak inspiracije, volje ni sama ne znam što. A imala bi u biti svakakvih tema za razrađivati, ali eto opet se nekako zadovoljim nekim vlastitim samopreispitivanjima i tako ukrug 🙂 Hvala na preporuci za knjigu, obavezno ću se potruditi da je pročitam! Već me zaintrigirala…Lijep pozdrav iz hladnog Sarajeva.

    Liked by 1 person

    Odgovori

    • oo Sarajevo 🙂 baš volim taj grad nekako pa me sam pozdrav još više razveselio! hvala puno na svemu, a što se blokada tiče – evo opet imam jednu! 😀 ma nije ni blokada, nego mi se jednostavno mozak iscijedi na drugim stvarima pa mi bude bez veze u postove samo suhu tvar stavljat 😀 (izgovori, izgovori) dakle, razumijem u potpunosti, događa se, al svladat ćemo ih 😉 a Ferris je dobar, da, na momente malo iritantan, ali je dao dobrih savjeta u knjizi pa svakako preporučam 😉 i sama bih trebala ponovit gradivo, opet sam skrenula s puta, nije jednostavno disciplinirati samoga sebe 🙂 p.s. što se mene tiče, možemo biti na “ti”! hvala što jednom! ❤

      Liked by 1 person

      Odgovori

      • Drago mi je da te raduje sama pomen Sarajeva- dođi nekad na ćevape 🙂 …. Nisam ga čitala, ali svakako sam ga stavila na listu “must to read”- tako da javljam utiske, možda ga čak i negdje provučem kroz koji post. A što se tiče samodiscipline, teško jeste, nije nemoguće. Na ti smo odsad. Hvala i tebi ❤ Pusaa

        Liked by 1 person

  6. A ja sve vreme mislim da sam mnogo vredna, hehehehe, šmrc. Mnogo dobro mi je došao ovaj tvoj tekst sada, baš u vreme kad sam počela da odbijam da multitaskujem. Počela sam da govorim ne. O, da! 🙂 Btw, dok sam čitala tekst, više puta sam se postidela. Sjajan!

    Liked by 1 person

    Odgovori

    • Hvala puno 🙂 drago mi je da ti je tekst poslužio! btw, ja se stidim malo sada dok ga evo ponovno čitam jer sam opet počela vrludati i ne pridržavati se onog što sam si obećala, ali trudim se opet doći na pravu stazu, mikrokoracima čini se, al ajd. 😀

      Sviđa mi se

      Odgovori

  7. Mislim da su, bar za neke blogere, mislim tu i na sebe, problem teme odnosno interesi blogera. Puno bih mogao pisati o svojim hobijima, uostalom, tako sam i stranicu naslovio, ali jako je, jako malo onih koje takve teme zanimaju. Prvenstveno mislim na radioamaterizam, astronomiju i paleontologiju, moje glavne hobije i interese.

    Mnogi autori savjetuju da se piše upravo o “slabije pokrivenim” temama, po mom skromnom mišljenju to nije najbolji način da se dođe do čitatelja. Aktivan sam i na jednom hrvatskom blogu, primjećujem da puno više blogera komentira nekakav banalni post o, recimo, tome što sam doručkovao nego ako se kratkim postom osvrnem na, uzmimo kao primjer, neke novine u radiodifuziji. Očigledno je da moji interesi nisu “blogofilni”:)))

    Pozdrav iz Moslavine

    Liked by 1 person

    Odgovori

    • a gle, ako voliš i želiš pisati o radioamaterizmu, astronomiji i paleontologiji, radi to bez obzira na to koliko te ljudi čita… ako ti je opet više stalo do toga da budeš čitan, onda se moraš malo prilagoditi potrebama tržišta i ukusima publike, koji ponekad stvarno jesu apsurdni 😀 ja bih na tvom mjestu odabrala ovo prvo… ne znam koliko dugo pišeš, ali računaj s tim da je kod pisanja bloga potrebno vrijeme da bi te određen broj čitatelja prepoznao i počeo pratiti… kažu da treba obično 2-3 godine, kontinuiranog ustrajnog rada da bi se neki značajniji rezultati bloganja pokazali 😀 a osim sposobnosti pisanja kvalitetnih tekstova, dobro je imati i osnovna znanja o marketingu, društvenim mrežama, dizajnu i sl. I ne slažem se s tobom oko toga da blogovi umiru (sad sam ti škicnula onaj post), već upravo suprotno, blogovi su danas življi nego ikad, pogotovo zato što su dobili ulogu vrlo važnog marketinškog alata 😉 Neki ljudi danas žive od svojih blogova, kod nas to doduše još nije na tako visokoj razini (iako ima primjera ljudi koji dobro zarađuju putem bloga), ali se zahvaljujući blogu može naći posao jer je riječ o mjestu gdje možeš pokazati svoje talente i vještine 🙂 uglavnom, ne odustaj od pisanja ako u tome uživaš i shvati svoj blog ozbiljno ako želiš da raste i napreduje 🙂 sretno!

      Sviđa mi se

      Odgovori

Odgovori na Što trebate znati ako tek počinjete pisati za web? – Naranča blog Otkaži odgovor

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.