Godinu dana s Narančom

Ova slika koju vidite malo niže 😀 jedna je od prvih škrabotina vezanih uz prve misli o pokretanju bloga (išlo mi je bolje crtanje nego pisanje tad, vjerovali ili ne). Kao što vidite, blog je trebao biti na engleskom, no od te sam ideje vrlo brzo odustala. I Naranča je, dakle, svoj život započela kao jedna od mnogih škrabotina po mojim bilježnicama, a kako sam u to vrijeme konačno postala svjesna činjenice da me većina principa po kojima razmišljam i djelujem ne čini nimalo zadovoljnom, odlučila sam taj put probati drugačije – odlučila sam tu ideju ne pustiti da uvene na papiru, već joj dati život, uzeti ju za ozbiljno. I tako je Naranča počela rasti, a ja sam se trudila ne rezuckati ju previše svojom bezvoljnošću i skepticizmom, već ju zalijevati što više svojom pažnjom i sretnim mislima.

Na današnji je dan, dakle, prije točno godinu dana objavljen prvi post. Jako sam se namučila pišući ga jer sam se bila odviknula od suvislog pretakanja misli u rečenične konstrukcije. Zato je Naranča, među ostalima, bila i projekt kojim sam se htjela prisiliti na redovno pisanje i na traženje stila pisanja koji bi mi najviše odgovarao.

Odlučila sam se koncentrirati na pozitivne stvari, ljude i događaje, ali i ono što me muči sagledati s vedrije strane. Htjela sam malo samu sebe protresti i osloboditi nekih loših misaonih navika, na neki se način prisiliti na traženje novih načina i zauzimanje drugačijih perspektiva. Znala sam da želim drugačije no ni samoj mi nije bilo potpuno jasno što to drugačije zapravo predstavlja. Ipak, kako sam stvarala Naranču, Naranča je stvarala mene. Pišući, nekako sam samoj sebi postajala vidljivija pa mogu reći da mi je ovih godinu dana vođenja bloga uvelike pomoglo da se sredim na nekoliko razina i da shvatim što bih ja i kako sama sa sobom. 🙂

Danas sam puno sretnija i zadovoljnija nego prije godinu dana. Što ne znači da mi je uvijek bajno i da se uvijek osjećam super, no otkad sam si uvela naviku svakodnevnog pisanja, brže se oporavljam od svih onih malih bolova koji me snađu putem, a koje često znam bez potrebe preuveličavati.

Naranča je definitivno moj najbolji potez u zadnjih godinu dana, a sve skupa ne bi bilo ni približno tako lijepo i sretno da nije vas, dragi moji čitatelji. 🙂

Iz toga razloga htjela sam vas na neki način ovom prilikom malo razveseliti – nekome od vas poklanjam jednu od knjiga s popisa ispod. Svi oni koji pod ovim postom, ili pod objavom na Facebooku, ostave kratak komentar o tome što im se na Naranči sviđa, a što ne, o čemu bi htjeli više čitati i što bi bilo dobro promijeniti, ulaze u nagradnu igru koja završava 29.5. (nedjelja) u 23:59! Ne zaboravite u komentaru napisati i naslov knjige koju biste htjeli dobiti na svoju kućnu adresu ukoliko baš vi budete sretni dobitnik. 🙂 Informacija o dobitniku bit će objavljena u ponedjeljak (30.5.) na službenoj Facebook stranici. Evo i knjiga:

• Amerikana, Chimamanda Ngozi Adichie
• Tri zime, Tena Štivičić
• Norveška šuma, Haruki Murakami
• Kradljivica knjiga, Markus Zusak
• Kako iscijeliti duh i tijelo, Louise L. Hay
• Četverosatni radni tjedan, Timothy Ferris

Hvala vam svima ❤