Grize li te?

Bila jednom jedna osoba koja nije voljela sebe. Uvijek je zbog gluposti imala grižnju savjesti, uvijek je na sebe prebacivala krivnju za sve loše stvari koje su se oko nje događale, uvijek se previše brinula oko toga što će biti sutra, što će reći ljudi. Iz nekog je razloga mislila da mora pomagati svima osim sebi i da su svi ljudi koji puno kukaju i plaču sigurno dobri ljudi. Ta sam osoba bila ja. I bila sam u krivu.

Bolovala sam tada od manjka samopouzdanja i neke čudne besmislene krivnje koja zapravo nije mogla imati nikakav razlog niti oslonac u realnosti. Loša energija kojom sam zračila privlačila je u moj život neprestano nove loše stvari, loše ljude, loše osjećaje. Svi su drugi uvijek bili u pravu, svi su bili bolji od mene, svi su vrijedili više i svi su imali pravo skakati mi po glavi. Svaki se konflikt, zauzela se ja za sebe ili ne, bila ja u pravu ili krivu, u mojoj glavi završavao istim zaključkom: ja ne vrijedim, oni vrijede; oni su dobri, ja nisam; oni su pametni, ja nisam; oni su nevini, ja sam kriva. I tako sam na kraju činjenicu da sam nakon emotivnog šamara odbila okrenuti i drugi obraz ispravljala na način da sam se naknadno šamarala sama – prečesto, jako i bezrazložno.

Bezvezan je to krug iz kojeg sam se ipak nekako uspjela iščupati i odbaciti do nekih sretnijih putanja. Uspjela sam shvatiti da sam uvijek sve nastojala raditi onako kako sam najbolje znala (mada to nije uvijek moglo ispasti dobro), da sam osoba od krvi i mesa koja raste, razvija se i uči, da ću biti bolja, da je ljudski pogriješiti, da se neću spasiti od lošega ako stalno očekujem loše, da nikada zapravo nisam imala loših namjera, da ne mogu na sve utjecati, da ne mogu svakoga spasiti, da je dobro oprostiti drugima i sebi.

Eto, Moja tajna i Moja sudbina – sve u jednom, samo večeras u vašem gradu!! 😀

Danas, mada još uvijek ponekad znam osjetiti tu bezrazložnu grižnju savjesti, znam da nije poanta biti najbolji za sve, poanta je biti najbolji za sebe – voljeti sebe jer samo tada možeš zaista voljeti i ljude oko sebe, pružiti im pozitivno i zdravo ozračje. Važno je prihvatiti samoga sebe i shvatiti da smo ovdje zbog nečega dobrog i važnog – bitan smo dio cijelog procesa i mislim da nemamo pravo omalovažavati Kreaciju bezrazložno mrzeći sami sebe.

No dobro, željela sam zapravo reći nešto o jednoj čudnovatoj i zastrašujućoj vrsti simbioze u kojoj su samo naizgled korist i zadovoljstvo obostrani.

Ljudi niskog samopouzdanja, s neprestanom grižnjom savjesti, često u svoje živote privlače jednu na netu već poprilično razvikanu bagru – emocionalne i energetske vampire. I ti e-vampiri su iskompleksirane osobe, baš poput onih koje grizu, samo što oni svoje komplekse liječe na malo drugačiji način. Prvog člana te, uvjetno nazvane, simbioze čini griženi kojeg oblikuje grižnja savjesti i različiti kompleksi, stručnjak je za preuzimanje krivnje i samosabotažu pa se s vremenom pretvori u plodno tlo za drugog člana simbioze, tj. e-vampira kojeg također oblikuju kompleksi i potreba da za sve loše u životu okrivi nekoga drugoga. Dakle, s jedne strane imamo žrtvu koja je zabrijala da je zlostavljač, a s druge zlostavljača koji je zabrijao da je žrtva – idealno. Ovaj prvi se uvijek ima potrebu kazniti, iskupljivati, pomagati, a ovaj drugi treba nekoga tko će ga neprestano pokušavati spasiti i koga će moći okrivljavati.

Postoji, naravno, više vrsta e-vampira, ja se bavim onima koji na prvu izgledaju slatko, milo i nesretno jer s takvima imam najviše iskustva. Zaglaviti s njima poprilično je lako, dobiju vas uglavnom na sažaljenje ili na pretjeranu očaranost vašom pojavom, a onda kad se u tu mrežu uhvatite, doista se teško osloboditi. Takve osobe uglavnom vole plivati u crnilu iz kojega ih vi cijelo vrijeme imate potrebu izvući i često puno vremena prođe dok ne shvatite da je crnilo njihov stil, da iz crnila ne žele van, vole da ih se pokušava izvući, ali ne vole biti izvučeni jer bi tada morali prestat dramatizirati, a takav život čini im se predosadnim.

Tu vrstu e-vampira najčešće ćete prepoznati po tome što sami sebe nikada ni za što ne krive, uvijek su u pravu, svi su drugi glupi i loši. U početku se prema vama obično ponašaju poprilično sladunjavo otvarajući se prebrzo intimnim i tužnim životnim pričama pomoću kojih u vama izazivaju osjećaj instant bliskosti i sažaljenja. Jednom kad se upecate, tj. zbližite i možda zavolite takvu osobu, počne se lagano pojavljivati prava slika stvari. Druženja postaju sve napornija jer vaš vas je e-vampir u stanju satima gušiti nebitnim banalnostima – karikirani primjer, odabir vješalice za ručnike u kupaonici za vašeg je e-vampira događaj dana o kojem vam je u stanju pričati satima na kavi na koju ste došli jer je javio da je hitno, bez obzira na to što su vam jučer odrezali nogu iz koje još uvijek kaplje krv, što on, naravno i ne primjećuje jer ga zapravo nije briga za vas – vi ste mu kanta, spremnik energije kojeg živahno prazni da bi potom u vas mogao ubaciti cijelo čudo svojih bespotrebnih sranja.

Vjerujem da se svatko od vas barem jednom u životu našao u sličnoj klopci, tj. u odnosu koji je očito po mnogočemu loš i nezdrav – jasno vam je da nešto ne štima, nešto nije kliknulo, ali eto vi, onako fino mazohistički, nastavljate s druženjima nakon kojih se obično osjećate kao da ste cijeli dan orali njivu – mozgom. Zašto? Vjerojatno zato što vam vaš e-vampir podvaljuje niz emocionalnih ucjena i bezrazložnih grižnji savjesti, lijepo upakiranih i na prvu bezazlenih. Pa fino nastavljate slušati smanjujući se sve više u vlastitim očima.

E-vampiri obično vas žele samo za sebe, ne vole vidjeti vašu energiju prosutu po drugima. Alergični su na vašu sreću, ali i na sreću drugih ljudi – smeta im kao što sunce smeta onim pravim vampirima. Ljubomorni su i mrze svakoga tko je uspješniji od njih – makar se radilo o uspješnosti puhanja nosa. Oni vas ne vole zbog onoga što jeste, dobri ste samo dok ste spremni pokoravati se, dok vas mogu oblikovati po svojim potrebama.

A što se tiče njihovih tužnih priča, uglavnom se, kao što sam već napomenula, radi o osobama koje zapravo ne žele da im se pomogne. Često si životne komplikacije izazivaju namjerno. Što ste im bliže, maltretirat će vas više i zato se nemojte uživljavati u ulogu dobrih samaritanaca tamo gdje to nije potrebno – ne možete spasiti onoga tko neprestano svjesno odabire biti u crnilu. U redu je pokušati, čak i više puta, no ako primijetite da netko uživa sabotirajući sebe, ali i druge – odustanite i ne trošite svoje vrijeme.

Kako se riješiti emocionalnog vampira? Samo se smijte, budite vedri i optimistični, radite stvari koje volite, prestanite se bez razloga osuđivati, shvatite da ste puno jači, bolji i pametniji od onoga kakvim vas vaš zlostavljač vidi, shvatite da možete puno toga, da zaslužujete puno bolje i više od te jedne osobe koja vas neprestano vuče na dno, budite s onima koje volite, budite uspješni, ne bojte se svojih ambicija i potencijala. Prestanite samo slušati – i vaša je priča bitna. Znakovi koji ukazuju na to da se počinjete rješavati svoje spodobe ogledaju se često u njegovu divljanju, osudama i ucjenjivanju, na to nemojte obraćati pažnju i ubrzo ćete shvatiti koliko je jadan i slab, kako se počinje sušiti i kako otpada sa stabla vašeg života, a vi sretni nastavljate dalje, lakši, neopterećeni, moćniji i svjesniji. 🙂

Teleportiraj se na početak!
Follow my blog with Bloglovin